Husari Varaždinske županije - povijesnica
HUSAR (mađ. Huszárok, fr. Hussars, tal. Usser, njem. Husaren) danas poznati kao vojnici lakih konjaničkih pukovnija, javljaju se kao teška konjica u drugoj polovini XV stoljeća u Mađarskoj. Ime im je, najvjerojatnije, nastalo iz poziva kralja Matije Korvina po kojem se sa velikih imanja svaki dvadeseti čovjek (husz = 20) trebao poslati s konjem, kopljem i oklopom na tri mjeseca u vojsku za borbu protiv Turaka. Kasnije Poljaci ustrojavaju Husare od najbogatijih feudalaca koji nose oklope, a naoružani su krivom sabljom, dugim mačem i bojnim čekićem.
U tridesetogodišnjem ratu, od 1618. do 1648. godine, ubrajaju se u neregularnu laku konjicu koja se osobito ističe u obliku borbenih djelovanja kao što su izviđanje, prepad i gonjenje. Posebno se ističu pukovnije iz Vojne krajine, koje se i pod imenom Hrvati zbog svoje efikasnosti i učinkovitosti pročuli u Europi i kao najamnici ulazili u vojnu službu drugih država. Uvidjevši da su husari vrlo efikasni u ratovima protiv Turaka i za graničnu službu, Austrija ustrojava 1688. godine prvu regularnu pukovniju husara, a u 18. stoljeću u Hrvatskoj, Slavoniji i Banatu više graničarskih husarskih pukovnija. Reformom Vojne krajine sredinom 18. stoljeća, uz pješačke postrojbe ustrojavaju se i konjaničke husarske pukovnije. U Varaždinskom generalatu 1745. godine ustrojene su dvije pješačke pukovnije i to pod nazivom WARASDINER GRENZ INFANTERIE REGIMENT NR. 64 CREUTZER poznatija kao Križevačka i Nr. 65 St. Georger, odnosno Đurđevačka. Kao i 4 satnije husara (2 eskadrona) 1746. godine te su oni jezgra za ustroj poznate varaždinske graničarske husarske pukovnije Nr. 2. Kasnije Uredbom iz 1747. godine pukovnije su regularne i prema rangu izjednačene s ostalim austrijskim pukovnijama, te nose službeni naziv Warasdiner-Grenz-Huszaren, kao i redni broj 41 sukladno popisu Konjaničkih pukovnija iz 1769. godine (isti sadrži popis svih regimenti u okviru carstva).
Broj eskadrona varirao je ovisno o veličini i bogatstvu područja na kojem je pukovnija novačena. U husarima su služili samo članovi imućnih i uglednih obitelji koje su mogle nabaviti i prehranjivati jahaće konje. Već 1747. godine u Varaždinskom generalatu pod zapovijedanjem princa von Hildburghausena (slika prikazuje princa u hrvatskoj odori na vojnoj paradi u Beču 1747. godine) ustrojena je husarska pukovnija, prvobitno sa pet satnija, svaka po sto husara. Novačena je području Varaždinskog generalata, odnosno na području dviju novoustrojenih krajiških pješačkih pukovnija. 1763. godine po završenom sedmogodišnjem ratu, ustroj se mijenja, te varaždinski husari imaju ustroj od tri eskadrona, odnosno 6 satnija. Po raspuštanju krajiških husarskih pukovnija, eskadroni su pripojeni pješačkim pukovnijama Varaždinskog generalata.
Prvi zapovjednik Varaždinske husarske pukovnije bio je bojnik Mannherdt kojeg 1749. mijenja bojnik Anton Kukec, koji zapovijeda pukovnijom do 1760. godine.
Ratno iskustvo husari su stjecali diljem Europe. Tako su bili sudionici Sedmogodišnjeg rata, a dio je postrojbe stacioniran u Saskoj gdje 1756. godine stiču prvo ratno iskustvo. 1757. godine husari se ističu u bitci kod Landshuta, a jedan eskadron sudjeluje i u bitci kod Kolina. Za svoje junaštvo i hrabrost mnogi su husari odlikovani visokim odličjima ondašnjeg carstva. Tijekom Bavarskog nasljednog rata pukovnija se bori u Češkoj i Sakskoniji. Husari su se posebno isticali poznavanjem konjaničkih vještina. Bili su uvježbani elitni borci za posebne zadaće i isticali se posebnim, gotovo svečano urešenim, odorama.
Tijekom revolucije 1848. godine podignuta je pukovnija hrvatskih banderijalnih husara kojom je zapovijedao grof Otto Sermage, a kasnije mlađi brat bana Josipa Jelačića, pukovnik Antun Jelačić. Nakon hrvatsko-ugarske nagodbe 1869. godine, stvoreno je domobranstvo u sklopu kojeg su djelovale konjaničke husarske postrojbe. Deseta husarska domobranska pukovnija (konjanička) ustrojena je i smještena u Varaždinu 20. lipnja 1885. godine, te zajedno sa pješačkim i topničkim postrojbama čini 42. domobransku diviziju koja se poradi uvježbanosti i stege naziva "Vražja divizija". Ukupno je brojala 14.000 vojnika. Godine 1890., 10. husarska domobranska pukovnija ulazi u sastav Hrvatske domobranske stajaće vojske.
Iz povijesnih izvora znano je da su članovi Varaždinske husarske pukovnije, posebno stožer pukovnije, obvezno sudjelovali pu posebnim prilikama i svečanostima značajnim za Županiju. Tako npr, u vrijeme uvođenja župana u dužnost (instaliranja) sa svitom velikaša, crkvenih velikodostojnika i žiteljima Varaždinskog kraja, husari su pratili župana kroz grad pa do Županijske palače. U funkciji posebnih svečanih čuvara pratili su rad Hrvatskog namjesničkog vijeća u Varaždinu, te dočekivali i ispraćali carske izaslanike i izaslanike hrvatskog bana prilikom njihovog dolaska varaždinskom županu i drugim velikodostojnicima.
S obzirom na dugu tradiciju uvježbavanja korištenja konja u sportske, rekreativne, svečane i druge svrhe ustrojena je Husarska garda Varaždinske županije kao posebna elitna, konjanička postrojba koja se koristi u reprezentativne svrhe Varaždinske županije.
Husarska garda danas broji dvadesetak članova, vlasnika konja. Zapovjednik postrojbe je gospodin Stjepan Biškup, dok je nadzapovjednik župan Varaždinske županije gospodin Radimir Čačić. Sustav zapovijedanja, način ponašanja, izgled, korištenje simbola Varaždinske županije, umješnost u konjaničkim vještinama članova Husarske garde danas dostojno reprezentiraju ugled i čast kako tradicionalni tako i suvremenih vrijednosti Varaždinske županije.
U popisu konjaničkih postrojbi Austrijske vojske iz 1769. godine između 45 pukovnija. Nalazimo i 4 Hrvatske i to:
Nr. 40 KARLOVAČKA / Carlstadter-Grenz-Huszaren
Nr. 41 VARAŽDINSKA / Warasdiner-Grenz-Huszaren
Nr. 42 BANSKA / Banalisten-Grenz-Husaren
Nr. 43 SLAVONSKA / Slavonier-Grenz-Husaren
O važnosti i značaju husara govore nam i slijedeći podaci o husarima u vojskama Europe i svijeta. Francuzi 1687. od dezertera iz Mađarske ustrojavaju eskadron husara koji 1692. godine prerasta u pukovniju sa 6 eskadrona. Poslije je u Francuskoj bilo 14 husarskih pukovnija.
Uvidjevši veliki značaj i učinkovitost husarskih pukovnija za vrijeme drugog šleskog rata 1744. godine Fridrih II povećava broj husarskih pukovnija na 10, te radi na poboljšanju obuke. Francuzi 1806. godine u svojoj, tada Ilirskoj provinciji ustrojavaju 1813. godine I. hrvatski husarski puk sa sjedištem u Karlovcu.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Rusija i Njemačka imaju po 20 husarskih pukovnija, Francuska 14, V. Britanija 13, Austro-Ugarska 26 od toga jednu u sastavu hrvatskog domobranstva 10. domobransku husarsku pukovniju ustrojenju 1874. godine. Britanski husari sudjeluju u ratovima tijekom 20. stoljeća kao i u Zaljevskom ratu. Britanija u Ameriku šalje unajmljene husare ih nekoliko njemačkih država tijekom 18. i 19. stoljeća. Postrojbe su se popunjavale kombinacijom dragovoljaca i profesionalaca. Kao husari novače se oni koji posjeduju znanja o konjima u starosti između 18 i 40 godina. Na čelu svake pukovnije bio je INHABER, vlasnik, koji je imao ovlasti: financije, stegu, obuku - trening, odra, pravo selekcije i promaknuća časnika.
Zahvaljujemo za objavu materijala
Udruzi Husari Varaždinske županije 1746
i Predsjedniku udruge gospodinu
Vjeran Rožić, profesor
www.husari.hr