Protiv slova Sporazuma se ne ide, a priče o dobrim lobistima i protuuslugama ne samo da su patetične već su i kontraproduktivne. Novinar je pitao eksperta na dobrome glasu u kojim se sektorima hrvatskog gospodarstva može očekivati veći angažman lobista u budućnosti. Ekspert je odgovorio:“Teško je govoriti o nekoj usmjerenosti u ovom trenutku, mislim da je više riječ o ad hoc aktivnostima; da je djelatnost razvijena mislim da bi mogla bitno olakšati prilagodbu gospodarskih subjekata za ulazak u EU konkretno, najviše bi se, po mom mišljenju, u ovom trenutku moglo napraviti u području brodogradnje jer je riječ o vrlo kompleksnom odnosu između brodogradilišta i svih onih koji su uključeni u proces proizvodnje s jedne, države i njezinih tijela s druge, tijela EU s treće i konačno potencijalnih investitora ili restrukturatora s četvrte strane. U takvom složenom slučaju pomoć dobrih lobističkih ili lobističko-konzultantskih stručnjaka može biti izrazito velika i vrlo konkretna.“ Rečena osoba na dobrome glasu zaslužna je za hrvatsko pomalo iščašeno razumijevanje sadržaja pojma lobiranja... Ukratko, Miomir Žužul.

Percepcija hrvatskh muljatora
Dobismo tako čarobno rješenje za veliki problem hrvatskog gospodarstva i tranzicije uopće - lobirajte pa ćete riješiti stvar. Čisto savršenstvo, gospodarski križanac deus ex machina i mirakula. Može li lobranje izmijeniti sadržaj članka 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u kome se Hrvatska obvezuje da će svoje državne potpore srediti na način kako se to radi u EU? Praksa iz EU acquisa, jedina dopuštena, jednostavna je i bolna, potpore se dodjeljuju “jednom i nikad više“. Može li vješt lobist s dobrim krugom prijatelja izmijeniti acquis? Samo u percepciji hrvatskih muljatora. Europskim zakonima bilo je svejedno što je veliko sječivo restrukturiranja dohvatilo i tako legendarno mjesto odakle je startala Solidarnost. Nekadašnji škver Lenjin na unutrašnjem tržištu EU nije mogao preživjeti bez transfuzije, koja nije dopuštena, i poljskim je vlastima jedino preostalo - jer pacta sunt servanda, kako dociraju Hrvatskoj dok pregovara o EU-ulaznici - dati otkaze tisućama radnika i početi cijelu priču ispočetka.

U velikom restrukturiranju nekoć brodograđevna velesila Britanija ocijenila je kao nacionalni interes gašenje škverova, što je učinila škripeći zubima. Europska je industrija preživjela čišćenje i po onom principu, važećem i u životinjskom svijetu kao i u biznisima - pregrmjeli su samo najspremniji. Ne oni sa spremnim lobistima!

To ne može čak ni Berlusconi
Nema šanse da najvještiji od vještih lobista ili najutjecajniji među utjecajnima, zvali se Merkel ili Sarkozy, korigiraju slovo Sporazuma i sveta pravila tržišnog natjecanja. Nedavno je pala zadnja iluzija da će Alitalia, nacionalni ponos s rijetkom sposobnošću dnevne produkcije milijun eura minusa preživjeti ovakav kakav jest. Bila je predizborna kampanja - zanimljivo, uvijek predizborne kampanje upliću prstiće u ekonomske solucije - pa je pobjednik, meštar svih apeninskih muljatora, obećao da će tvrtka biti spašena. Onda je najavio 300 milijuna eura posudbe, na što je Komisijina Opća uprava za tržišno natjecanje vrisnula jer se takva vrsta posudbe tretira kao stvaranje nepravične konkurencije na tržištu obuzetom borbom sviju protiv svih, dakle preživljavanjem. Novi talijanski premijer utjecajan je čovjek, nesumnjivo utjecajniji od eksperta sa zagrebačkog skupa o lobiranju, no nije se pretrgnuo obećavati da će on osobno srediti stvar.

Protiv slova Sporazuma se ne ide. U takvim situacijama priče o dobrim lobistima i protuuslugama ne samo da su patetične već su i kontraproduktivne. Nijedna zemlja, pogotovo tranzicijska, nije lako ušla u EU čak i kada je imala popuste. Gospodarske promjene surove su, plaćaju se skupo da bi sutra ili dogodine ili u idućem desetljeću ili sljedećoj generaciji stigla nadoknada. Europska je brodogradnja prošla tim putem uz mnogo osobnih tragedija, barikada, sindikalnih prosvjeda jer tržište, kao i priroda, ima svoje zakone. Princip je da svaka odgoda dovlači za sobom nove skupe račune. U sukobu sa zakonima tržišta ne spašava niti svijetla prošlost i doprinos demokratizaciji istoka Europe, a niti lobisti. Od zavaravanja nikakve koristi. Hrvatske su vlasti možda dužne tzv. Europi, jer se Hrvatska obvezala, ali su ponajprije dužne jednoj grani kojoj je, za malo mira na ulicama ili možda od straha da na površinu ne isplivaju čudni računi, nemoralno odgađati ozdravljenje. Pogotovo kad konjunktura na svjetskom tržištu još traje...

Piše: Lada Stipić-Niseteo
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com
Bruxelles a la carte, 5 2008.