Prastara je kletva, poduzetnici su njenu višeznačnost i u rujnu iskusili, koja kaže: dabogda vam bilo uzbudljivo! Protekli je mjesec, naime, malo koga ostavio ravnodušnim ili nezainteresiranim. Kao što bič na kraju puca, tako je i ulazak u jesen zazviždao na uzbunu i u ušima biznismena i vlada, poduzetnika i potrošača.

Kriza na Wall Streetu, urušavanje američkog financijskog sustava, opasno je zaljuljala globalnu ekonomiju. Unatoč hitrim intervencijama za spašavanje onoga što se spasiti da te dogovora čelnika američkog Kongresa i Bijele kuće da za sanaciju financijskog sektora žrtvuju još 700 milijardi dolara poreznih obveznika. Naime, poremećaj razmjera koji su analitičare asocirali na zastrašujući Pearl Harbor, ovaj put na području ekonomije, nije uzdrmao samo američke banke i potrošače. On se, poput plimnog vala, istog trenutka proširio svijetom, prijeteći bankama i burzama, proizvodnim i izvoznim planovima, zapošljavanju i stopama rasta zemalja Starog kontinenta. I male Hrvatske, čvrsto prislonjene na mnoge od tih zemalja, dakako. Kriza i recesija u Americi i njena preslika u Europi ne mogu proći a da ne okrznu hrvatske izvoznike i uvoznike, bankare koji posluju u ovom djeliću Europe, naš turizam i ostale usluge, a preko svega toga i standard potrošača. Zato je i najveća financijska intervencija u američkoj povijesti top-tema i u Hrvatskoj. Zasad samo zabrinutoj, ne i prestrašenoj.

Prevareni strah
Svoj strah, naime, Hrvati kao da su ljetos potrošili na rast cijena. Duboko zabrinuti zbog inflatornih stopa koje su u srpnju prešle osmicu, najprije su s nevjericom, a potom s olakšanjem, dočekali Vladine antiinflatorne mjere. Čak i ekonomski skeptici, navikli svaki potez tekuće politike pomno okrenuti pet puta, bili su spremni priznati da su određeni efekti postignuti. Cijene su usporile rast, službena je statistika objavila kako je godišnja stopa inflacije u kolovozu snižena sa srpanjskih 8,4 na 7,4 posto te da su i prerađivačke cijene, na godišnjoj razini, sa srpanjskih 12 usporile rast u kolovozu na 11 posto.

Uzdah olakšanja, izazvan spoznajom da je psihološki faktor inflacije izgubio ponešto od svog naboja, skinuo je cijene s naslovnica tiskovina i iz foršpana televizijskih vijesti. Odmijenile su ih, kao dokaz kako smo možda iznimka od kriznog globalnog pravila, vijesti o rekordnim skijaškim planovima Hrvata. No, ni lažna slika visokog standarda, ni populistička predodžba kako je dobra volja proizvođača i trgovaca pravi ključ za inflatornu bravu, nisu ni dotaknuli naše bolne točke. Probleme koji i Hrvatsku, više od mnogih, čine kandidatom za krizu. I zbog prezaduženosti i zbog uvozne ovisnosti i zbog niske konkurentnosti. Pa čak i zbog samozavaravanja kako je u nas sve, manje-više, u redu.

Uprizorenje javnosti
Ovo manje-više odnosi se, naravno, na korupcijske afere koje su, snažnije i od inflacije i od svjetskih financijskih drama, zaokupile pozornost domaće javnosti. Dijelom zbog toga što je taknuto školstvo, sektor na koji je stanovništvo uz zdravstveni osobito osjetljivo, a dijelom zbog načina na koji je rujanska akcija uprizorena. Kad nam, naime, Europa već spočitava da kronično bolujemo od korupcije te da moramo želimo li članstvo bolest obuzdati, onda je to shvaćeno doslovno. Privođenja osumnjičenika provedena su u stilu najrazvikanijih policijskih serijala, s tom razlikom što policija nije u svoja vozila utrpavala notorne mafijaše i ucjenjivače već relativno sitne profesorske i ine spodobe. Kapilarna korupcija je, obrazložili su, najopasnija. I bili su u pravu, pod uvjetom da su ostali, vitalni organi zdravi. Investitori, međutim, tvrde kako korupcija s kojom su oni suočeni ne teče kapilarama već žilama najvećeg profila, sve do ministarstava. U prosjeku, kažu, 5 posto vrijednosti projekta za izgradnju poslovnih zgrada, stanova i slično, a vrednijeg od 50 milijuna eura, odlazi na podmićivanje državnih službenika, i to samo zato da bi odradili svoj posao. U slučaju pak kad je nešto u projektu ili u propisima sporno na mito odlazi i do 20 posto budžeta predviđenog za investiciju. No, može i gore - kad je, naprimjer, država investitor. Tada se rasap kapitala nerijetko udvostručuje, utrostručuje, bez parade i daleko od očiju javnosti. Takva bi, kad bi se korupciju liječilo ozbiljno, trebala biti bar startna terapija.

Piše: Mirjana Popović
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com
Ekonomska (s)kretanja, 10 2008.