Zadnjih nekoliko tjedana istaknuti politički čelnici europskih naroda, razmjenjuju optužbe izbjegavajući čak i diplomatsku korektnost. Naslovnice uglednih  europskih novina objavile su antički kip s prkosno uzdignutim srednjim prstom, simbolizirajući otpor, protest, dajući jasno do znanja da je puno toga zasmrdilo i da se to prikrivati više ne može. Zamislite da su taj kip objavile neke nove naše novine, nemoraju biti čak ni najčitanije, po već ustaljenom sistemu bilo bi, bože moj, to su divljaci, površni primitivni i kronični nacionalisti, neradnici, ima toga ...

Taj simnolični srednji prst samo je mali plamen svijeće u europskoj noći, koji otvoreno nagoviješta da je prošlo vrijeme globalnih marketinških poruka, laži,  prijevara, uljepšavanja bilanci, da je nepovratno otišlo vrijeme obilja i raskalašnosti, zasnovano na tiskanju novih novčanica, pljačkanju zemalja u  tranzicijama i zaduživanju na tuđi račun. Isti scenarij slijedi Portugalu, Španjolskoj, Italiji... Zapitajmo se koliko vlada, nema baš nikakvu koncepciju vođenja država?  Poznato?

Upravljači svijeta su uspjeli skriveni iza obrisa briselske utvrde, isperu mozak svojim podanicima, da ih potkupe programiranim životnim načelima i principima i da dobiju njihov prijezir prema svima onima koji ne ispunjavaju izmišljene europske standarde u kojima se recimo maslina može plasirati na europski stol samo ako je po zadanim programiranim pravilima bila i uzgojena. Ako niste ispunjavali taj uslov, a obično niste jer nemate  programiran uzgoj, bili biste odbačeni i nepriznati, bez mogućnošću plasmana maslina. Naravno maslinici, pogotovo u Hrvatskoj postoje tek od kad se počelo razmišljati o pristupu u EU, prije nismo ni znali čemu služe masline ...

I to vrijeđanje zdrave ljudske pameti trajalo bi sve dok nebi naučili sve o EU uzgoju maslina i ostalih poljoprivrednih usjeva, bez mogućnošću izvoza naših  poljoprivrednih i inih proizvoda, da se nije rascvjetala svjetska ekonomska kriza i dok ona sama nije pokazala pravo lice EU.

Zamjenik grčkog ministra financija Filipos Sahinidis rekao je u pred grčkim parlamentom da grčki dug iznosi 300 milijardi eura i da je najveći u povijesti suvremene Grčke. Grčka bilježi i najveći proračunski deficit u zadnjih 16 godina, dodao je.

Slučaj Grčke je samo početak velikih europskih problema, koje je briselska birokracija dugo uspijevala vješto skrivati kroz floskule o slobodnom tržištu i ljudskim pravima. Nije problem to što je Grčka lažirala svoje financijske izvještaje, više manje to rade skoro sve razvijene zemlje, što je trošila  mnogo više nego što je proizvodila, pa to svi "oni" stoljećima uspješno rade, nije problem u tome što je grčki dug dostigao 300 milijardi eura, jer dug drugih je nekoliko puta veći (Italija, Španjolska, Portugal ...), problem je nastao kada su Grci bili primorani priznati bankrot.

Ostale europske države nisu to htjele ni čuti. Politička kvazi-elita nije htjela prekinuti idilu o EU. Kada je postalo očito da Grčkoj treba hitno 55 milijardi eura da bi do sredine svibnja smirila financijski požar, europski partneri su se povukli i ostavili Grčku na cjedilu. Jedni su odbijali da im pomognu, smatrajući Grke nižom rasom, neradnicima i prevarantima, mediteranskim ljenčinama i lažovima, koji hoće živjeti na račun europskih poreznih obveznika. Drugi su im predlagali da prodaju Atensku Akropolu i otoke (!!!). Treći su im savjetovali da izađu iz europskog monetarnog sistema ... Neki su ih  izbacivali iz EU. Sve u svemu, niko nije imao ni volje niti novaca da pomogne utopljeniku na Peloponezu. Njemačka kancelarka Angela Merkel kritizirala je u  Bundestagu primitak Grčke u eurozonu 2000. ali je istodobno opravdala kreditna jamstva za tu zemlju navodeći da je riječ o sudbonosnim pitanjima za cijelu  Europsku uniju... Pregovori Europske komisije, Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) s grčkom Vladom 1.5. su uspješno okončani,  prenose novinske agencije pozivajući se na neimenovane izvore. Stručnjaci procjenjuju da će Atena u iduće tri godine za svladavanje krize trebati kredite u iznosu od 120 milijardi eura. Veći dio tog iznosa osigurat će članice eurozone. U prvoj godini Grčka bi trebala dobiti 30 milijardi eura od svojih europskih  partnera i 15 milijardi eura od MMF-a. Grčka je za sada jedina zemlja u s eurom koja je morala zatražiti pomoć MMF-a, no ona ni u kojem slučaju nije jedina zemlja Europe koja je morala uzeti kredit. Ovdje su i Srbija, Turska, BiH i Rumunjska. Ekonomisti upozoravaju da ne treba isključiti mogućnost da članice eurozone zabilježe financijski gubitak na zajmovima koje su odobrile Grčkoj, usprkos suprotnim tvrdnjama europskih političara, prenose europski mediji.  Zanimljivo.

Predsjednik češke vlade Vaclav Klaus upozorio je u intervjuu za tjednik Tiden, da se Češka mora po svaku cijenu izboriti da ne sudjeluje u pomoći članicama eurozone koje upadnu u dužničku krizu. "Mi nismo ušli u taj sumnjivi projekt (eura)", kazao je Klaus. U Slovačkoj, koja je i članica europske monetarne unije, a njena vlada i građani se bune što će morati pomoći Grčkoj s preko 800 miliona eura u naredne tri godine, češki predsjednik je poručio: "Sami ste taj euro htjeli"." O tome da euro nije samo poklon, već da nosi sobom i velike troškove govorim već 15 godina. Tisuću puta sam upozoravao da se ljudi ne mogu ponašati kao slijepi putnici, misleći da će se voziti besplatno tramvajem. Upravo tako je većina ljudi doživljavala zajedničku europsku valutu u heterogenom europskom gospodarstvu", rekao je Klaus. Češki predsjednik koji slovi za najvećeg euroskeptika među šefovima država i vlada Europske unije ublažio je svoju nedavnu ocjenu da je krivac za krizu u Grčkoj euro, a nikako sami Grci. "Ja kritiziram one koji su natjerali Grke da uđu u eurozonu, da prihvate valutu sa drugačijim tečajem, drugačijim kamatama nego što odgovara Grčkoj. Da Grčka nema euro nego drahmu davno bi je devalvirala i nikada nikakve krize ne bi bilo", rekao je Klaus.

Prema ocjeni Klausa Grčka također već jako dugo živi na standardu iznad svojih mogućnosti i teško će biti u stanju odreći se takvog standarda. "Ako ste primjetili, u dvije postkomunističke zemlje, u Letoniji i sada u Rumunjskoj, upravo zahvaljujući krizi uspjeli su smanjiti mirovine i plaće za 20%, zaposlenih u državnoj upravi i to bez sukoba na ulicama i generalnih štrajkova", rekao je češki predsjednik. "Te zemlje još pamte svoje gore dane i bile su  zato u stanju da stegnu remen. Grčka, na žalost, više nije u stanju", dodao je. Vaclav Klaus iznio je tezu da bi, ako neko u EU trebao plaćati grčke dugove, tada bi to trebala biti Njemačka, koja je motor eurointegracije i zahvaljujući Lisabonskom sporazumu postala vodeća sila u Europi, za što se nije uspjela izboriti ni preko dva svjetska rata. A sada, odjednom, ne želi plaćati to svoje vodstvo!

Sve u svemu gledajući svjetsku krizu, svi smo upali u grotesku u kojoj prononsirani pesimist nariče: “Teško je! Ne može biti gore!“, a vedri optimist u zanosu ga tješi: “Može, ne brini, može...“

Kada je vladalo obilje, europske integracije su veličane kao nedostižna europska ideja kojoj su se svi morali pokloniti. Danas se očituje sva promašenost loše postavljene organizacije europskih naroda. Nije sporno da je ideja udruživanja europskih naroda pod jednom kapom plemenita i dobra, ali ona mora omogućiti svakom narodu da sačuva svoju osobnost i da se, istovremeno, utopi u jedinstvenu europsku zajednicu u kojoj može ostvariti, na puno većem tržištu, svoj brzi gospodarski i duhovni preporod. Većina ljudi u Europi zamišljaju takvu zajednicu europskih naroda, bez granica, sa zajedničkom valutom, zajedničkom  vojskom, policijom, sudovima, obrazovanjem i zdravstvom, ali sa svim onim prepoznatljivim nacionalnim, vjerskim i državnim obilježjima koje nose samostalne i nezavisne države.

Ali takav koncept nije postavljen u praksi, nego smo dobili briselsku birokraciju koja je ugušila slobode pojedinaca, nezavisnost vlada, koja je potrla nacionalne, vjerske i klasne razlike, te je sasvim prirodno da danas, u vrijeme velike krize, koja tek počinje (!!!), svatko prvo gleda svoje interese i postavlja u pravi plan kako prebroditi krizu. Šta je tu čudno? Niko ne želi plaćati tuđe račune. Svatko mora dočekati spreman svoj račun. Grčka je prva osjetila kako je teško buđenje iz opijenosti. Njemačka kancelarka Angela Merkel je zatražila da se uvedu stroge mjere protiv zemalja koje će ubuduće  kršiti pravila o stabilnosti eura. Ona predlaže da se tim zemljama privremeno oduzme pravo glasa u Europskoj uniji. "Nitko ne želi vreću bez dna",  obrazložila je Merkel aludirajući na grčku krizu. Najljepše je od svega da nitko pojma nema do koje dubine ide ova kriza i koliki će biti završni razmjeri štete, iako se može naslutiti tko će igrati u polufinalu, a tko u finalu, no o tome drugi put. Treba nam odgovornost koja će omogućiti prosperitet svima, umjesto srednjeg prsta koji vrijeđa sve. Mislite svojom glavom, nitko vas ne može kupiti, a ponajmanje za tiskane papiriće kojima se samo kupuje vrijeme.