S politikom ili bez nje ( ili: sretna nova godina!) - Političari su se gotovo do posljednjeg dana 2008. natjecali u tome tko će više crnila preliti preko godine koja dolazi. Srećom, poduzetnici uglavnom raspoznaju dimenzije te stranačke bipolaranosti te s jednakom dozom kritičnosti primaju i političku euforiju i napade panike

U novu smo godinu ušli sa, kao nikad dosad, isprepadanom Vladom, uznemirenim građanima, poduzetnicima koji su spremni spašavati kožu i po cijenu otpuštanja te s bankama koje bi, samo kad bi to mogle nekako preživjeti, najradije do daljnjega zatvorile svoje kreditne odjele.

Vladi su se ostvarile sve njene noćne more. Besparica, strepnja od socijalnih nemira, teškoće oko ulaska u Uniju. Čak je nije umirilo ni brzo i naoko jednostavno usvajanje državnog proračuna za 2009., s najmanjim mogućim deficitom i s manje no ikad amandmana. Toliko je toga, naime, ostalo financijski nedorečeno da se brojke u proračunu nisu još ohladile, a već se rješenje počelo potiho tražiti u njegovom rebalansu.

No, najveći je debakl povjerenja Vlada doživjela kod građana. Umjesto da im je ponudila viziju izlaska iz krize te ih uvjerila kako ima spremnu strategiju da se ona prevlada, Vlada je svoje strahove jednostavno pretočila u stereotipije o potrebi stezanja remena. I odricanja od potrošnje. Odgovor je bio koliko logičan toliko i neugodan. Opća nervoza i odlučnost da se svaki miligram standarda brani po bilo koju cijenu. Čak ni državni zaposlenici, inače uglavnom kooperativni u sličnim situacijama, nisu povjerovali uvjeravanjima da bi se trebali zbog krize odreći dogovorenog rasta plaća. I da se to odricanje nekako uklapa u cjelovitu sliku njenog prevladavanja.

Poduzetnički realizam
I tako je na političkoj razini godina 2008. u nas, kao nijedna mirnodopska dosad, zatvorena s defetizmom. Političari su se gotovo do posljednjega dana, kao za okladu, natjecali u tome tko će više crnila preliti preko godine koja dolazi. Jedni zato kako bi optužujući globalnu krizu unaprijed utvrdili alibi za sve svoje dosadašnje i buduće propuštene prilike ili pogrešne poteze.

Drugi su pak, u naporu da raskrinkaju takve namjere domaćih kreatora ekonomske politike, prizivali najcrnje moguće scenarije koji nas očekuju u dolazećoj godini. I pritom niti onima na vlasti, a niti političarima u opoziciji, nije bila važna količina malodušnosti koju su emitirali u javnost. Kao, uostalom, ni ekonomski učinak poruka koje su, bez obzira na to s koje političke strane dolazile, imale zajednički, pesimistički nazivnik.

Srećom, poduzetnici uglavnom raspoznaju dimenzije te stranačke bipolaranosti. S jednakom dozom kritičnosti primaju i političku euforiju i napade panike. I pokušavaju se iz njih izvući sa što manje pogrešnih odluka. Stoga, bez obzira na to što Vlada činila ili ne činila, oni nastoje biti realni te unaprijed predvidjeti kakva ih nedaća može zadesiti i što će učiniti da je otklone. Zato su mnogi od njih i svoje vrijeme i novac, uz ostalo, uložili u izradu planova za prevladavanje posljedica globalne financijske krize. Prema sada već tradicionalnoj anketi Privrednog vjesnika (Poslovna očekivanja 2009.), kojom je obuhvaćeno oko 700 vodećih domaćih kompanija, čak 74 posto ih već primjenjuje ili finalizira svoje planove amortiziranja negativnih učinaka krize. Ostali se pripremaju za taj posao, a samo se mali broj, uglavnom manjih tvrtki, opredijelio za taktiku ad hoc poslovnih poteza.

Pet glavnih koraka
Što tvrtke poduzimaju ili kane poduzeti kako bi, pritisnuti globalnom krizom i domaćim neriješenim problemima, ostale na poduzetničkoj sceni? Na razni fraza recepti nisu spektakularni, ali to ne znači da su zato manje učinkoviti. Tako, naprimjer, više od 60 posto poduzetnika kani smanjiti troškove proizvodnje, odnosno reorganizirati poslovanje. Oko 16 posto ih namjerava teret krize olakšati uštedom na plaćama ili otpuštanjem radnika. Približno jednako toliko ih se umjesto za povlačenje opredijelilo za napad. Krizu namjeravaju preduhitriti povećanjem plasmana. Neki su se opredijelili za promjenu proizvodnog programa, a gotovo svi za miks tih pet mjera prema vlastitoj recepturi.

Iako se postupcima deklariraju kao realisti spremni i na najgore, poduzetnički je glavni pokretač - optimizam. Unatoč tome što očekuju da će globalna kriza i u hrvatskom gospodarstvu naplatiti svoj danak te da će u 2009. uvjeti poslovanja biti teži negoli godinu prije, većina njih je uvjerena kako će sve to, s manje ili više štete, uspješno prebroditi. Uz potporu domaćih političara i ekonomske politike, a ne pomognu li, usprkos njima.

Piše: Mirjana Popović
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com
Ekonomska (s)kretanja, 1 2009.