Pribroje li se financijskoj i plinskoj krizi podaci o recesijskom malaksanju gospodarstva u drugoj polovici prošle godine, ovogodišnji je trend neugodan koliko i izvjestan, a svjedoči o nemoći domaće ekonomske politike i političara. Nevještih da u dobrim godinama gospodarstvom kormilare, a posve izgubljenih u magli teških - Pamćenje je selektivno, priroda se za nas pobrinula brišući nam iz sjećanja frustrirajuće činjenice. Nažalost, domet joj je ograničen. Ma koliko nam siječanjska nestašica plina, primjerice, tonula u zaborav, računi na nju još uvijek podsjećaju. Trgovci, koji su promrzle prodavače i kupce nastojali zagrijati električnim grijalicama, osim što sada ne znaju bi li ih bacili ili spremili za nove crne dane, trošku grijalica pribrajaju veće račune za struju. Proizvođači kojima je, stoga što im je država ukinula pravo na minimum plina, došlo do zastoja proizvodnje sada trošku nerada pribrajaju nastalu štetu od popucanih cijevi i oštećenih postrojenja. Svima njima, pa i onima koji su procijenili kako u hladnome jednostavno ne mogu raditi, trebala bi pomoći ispričnica Hrvatske gospodarske komore. Nakon što se, poslije tri tjedna redukcija, normalizirala opskrba gospodarstva plinom, počele su se zbrajati štete i obnavljati pokidane poslovne veze. No, kako se na račun plinske krize ne bi provukli i inače sveprisutni mešetari HGK je poduzetnike podsjetila kako mogu od nje dobiti Potvrdu o višoj sili. Dakako, samo u slučaju ako su zaista imali problema u proizvodnji, s rokovima isporuke i u izvozu. Nitko, naravno, ne jamči da će poslovni partner, koji je i sam zbog neisporuke robe ili usluge pretrpio štetu, uvažiti takvu ispričnicu. No, bar je napravljen napor da se pokušaju očuvati dobri poslovni odnosi. I da se oni koji nisu poštovali ugovor zbog toga što im je opskrbu plinom prekinuo rusko-ukrajinski politički rulet, a potom procjena hrvatske Vlade o tome tko je važniji, odvoje od onih kojima bi to bio tek lažni alibi.

Elementarna nepogoda
S ispričnicom i bez nje štete od plinske krize, već i prema prvim vijestima iz gospodarstva, mjere se milijunima kuna. Stoga se i Hrvatska udruga poslodavaca javno oglasila s prijedlogom da se i za poduzetništvo proglasi elementarna nepogoda. U poljoprivredi je to suša ili poplava, požar ili slično nepredvidljivo zlo koje uništava ljudski trud. Domaći proizvođači akumulatora i sklopova podjednako nisu mogli predvidjeti da će rusko-ukrajinski odnosi, a potom i energetska politika Lijepe nam naše, zavrnuti plinske ventile. I da će interes proizvođača, temeljem odluke države, još jednom morati ustuknuti pred interesima većine ostalih potrošača. Zato bi možda i bio izraz neke svemirske pravde da se na račun potonjih, koji su se grijali dok su onima prvima pucale cijevi od hladnoće, sanira i dio nastalih gubitaka. Da se poduzetnicima iz proračuna, kad im već nije bila osigurana uredna opskrba energentom, alimentira dio štete. Ugled, ako su ga nepoštovanjem ugovorenih rokova izgubili kod svojih poslovnog partnera, država im ionako ne može vratiti. Kao što im ga, ako ćemo pravo, nije ni priskrbila. Dakako, uvijek postoji prigovor da bi plaćanje nekog oblika odštete bilo prelijevanje iz šupljega u prazno, da je svaki neproizvedeni i neizvezeni vijak čisti nacionalni gubitak koji se ne može više nadoknaditi. Kao što se ni vrijeme ne može vratiti unazad. No, i za to postoji pragmatičan odgovor. Čak i naoko sitna preraspodjela proračunskog novca nekoga može spasiti od stečaja. Kao što će, ma koliko to nerado priznali, preskupu cijenu interventnog uvoza plina, što kroz veću cijenu benzinu što kroz druga financijska premošćivanja, platiti potrošači.

Recesija
No, kako zlo nikad ne dolazi samo pa se na financijsku krizu nakalemila plinska, da bi se uz jednu i drugu, nakon više od desetljeća dogovaranja i pregovaranja, u život progurao zakon kojim je zabranjen rad trgovina nedjeljom i blagdanom. I tako, dok je dijelu poduzetništva sve teže raditi zbog manjka obrtnog kapitala, prezaduženosti i insolventnosti, a druge je zakočila plinska kriza, postoje i treći. Oni kojima je država zabranila raditi. Argumente, pa i protuargumente već je odiozno ponavljati.

Dovoljno je poredati brojke o punjenju proračuna u prvoj polovici siječnja - prikupljeno je čak 63 posto manje poreznih prihoda negoli u isto vrijeme lani. Prihoda od naplaćenog PDV-a prikupljeno je manje od petine prošlogodišnjih. Pribroje li se tome podaci o recesijskom malaksavanju gospodarstva u drugoj polovici prošle godine, ovogodišnji je trend neugodan koliko i izvjestan. I svjedoči koliko o globalnim i europskim krizama toliko o i nemoći domaće ekonomske politike i političara. Nevještih da u dobrim godinama gospodarstvom kormilare, a posve izgubljenih u magli teških.

Kao što će to 2009. nedvojbeno biti.

Piše: Mirjana Popović
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com
Ekonomska (s)kretanja, 2 2009.