Od Brela do Gradca, u dužini od 50-ak km, pruža se obalni pojas jedinstvenih prirodnih svojstava-slog plaža, šuma, kultiviranog krajolika i planinskog zaleđa ne može se naći gotovo nigdje na svijetu. Nigdje se na našoj obali tako visoki vrhovi (do 1500m) na tolikoj dužini nisu tako približili moru (udaljen od obalne linije 2-3 km), a planinske litice igdje tako strmo i vrletno dižu kao ovdje. Kombinacija planine (najviši vrh - Sv.Jure - visok je 1762 m) s primorjem stvorila je neponovljive ljepote - naša najljepša žala, bujne šume alepskog bora, pitomi maslinici, vinogradi i slikovita naselja, poredana duž obale ili utisnuta podno litica.
Koja je panorama ljepša? Da li ona s mora na zelene flišne padine i sure biokovske stijene ukrašene autohtonim crnim borom ili ona s Vošca, Sv. Ilije i drugih vrhova na obalu, otoke i nepreglednu pučinu. Za krajolik vršnog područja karakteristični su otvoreni kamenjari, ali i šumarci bukve u zaklonjenim ponikvama. Pejsažno i botanički, osobito vrijednim smatraju se šumarci crnog dalmatinskog bora na primorskoj, i ostaci jelovih šuma na zagorskoj strani Biokova. Biokovo je i prvorazredni prostor za planinarsku rekreaciju. Čitav niz vrletnih, ali vješto provedenih staza, vjekovima korištenih, danas služi planinarima i ambicioznijim turistima.
