Pisala je sama knjigu i prenijela svoje misli o sebi i o svom uvjerenju kako je drugi vide i doživljavaju, nju kao osobu, vezu u kojoj je bila, a koja je neouobičajena. Budući da knjiga nije proglašena književnim dijelom, nije ostvarila prodaju i prihode, snašla se ona i kaže: meni je ugled ispred materijalnih ambicija. Proširen vokabular i izoštrene vještine potrebne za komuniciranje bile su joj dovoljne. 

Da li se tu radi o arogantnom ponosu koji je destruktivan kada osoba nije svjesna svojih ograničenja i previsoko misli o sebi? Takav ponos zavodi osobu s obzirom na istinu i nije sposobna za prihvaćanje i toleranciju prema drugom. Naravno svaki ponos nije uvijek štetan, kada smo ponosni na svoja dostignuća realno, kada imamo pravu sliku o sebi, ali to je sve rijeđa pojava. Osobno nemam potrebe prema nekome iskazivati svoje divljenje ili ne, jer takve stvari se pokazuju djelima i nekim međuljudskim odnosom.

Tko ne prihvaća tuđa mišljenja, ne prihvaća svakodnevne teškoće koje mu život donosi, nego ostane u iluziji kako sve mora biti onako kako on zaželi ili misli, takva osoba postaje neurotičar. Osobna zrelost je dinamičan pojam i uvijek uključuje razvitak, teži punini. Nažalost, ljudska zrelost nije nikada završena i savršena. Upravo stoga i postoji želja za usavršavanjem. Tjelesna, duševna i duhovna.

William Bolitho: "Praviti kapital od vlastitih talenata nije najvažnija stvar u životu. Mnogo je važnije  znati izvući korist iz gubitaka. Za to je potrebna inteligencija, pa je to upravo ono po čemu se pametan čovjek razlikuje od budale."

Prihvaćanje i toleranciju može ponuditi osoba koja teži mudrosti i životu u njoj koja ima izgrađen svjetonazor (smisao i svrhu života). Svijest takve osobe karakterizira: nježnost, istinoljubivost, blagost, krotkost, svjesnost, razumijevanje - neosuđivanje, tolerancija, ljubav prema sebi i drugima, čistoća srca, oštrina misli, strpljivost, blagost. Takve se osobe ističu težnjama ka napretku u kreativnom smislu kroz svoj svakodnevni rad. Uzmimo to u obzir kad iznosimo određene stavove, jer kakvi smo prema sebi bićemo i prema drugima i obrnuto. 

Kakav dojam ja ostavljam na druge ? nije baš da se opterećujem tim, da pred spavanje osluškujem samu sebe, a ujutru se budim i samo razmišljam o tome kako ću nekoga zadiviti svojim nasilno proširenim vokabularom esencijalnih novotvorevina, prije ili kasnije moja prava osobnost će izbiti na površinu. 

U šetnji po gradu ne opterećujem se kakav ću ostaviti dojam na prolaznike koje susrećem, a kad radim i imam posla sa poslovnim ljudima, naravno da se trudim ostaviti što bolji dojam, što i radim pokazujući svoje znanje, umijeće ili sposobnost. Osobno smatram da nitko ne može uvijek ostaviti ni dobar, ali ni uvijek loš dojam na svakoga. Mislim da je najvažnije ostaviti dobar dojam meni dragim osobama, trudim se zauzimati prijateljski i komunikativan stav, širiti pozitivne međuljudske odnose ... Do sada me prihvatilo puno ljudi, a oni koji nisu ... oni nisu ni važni.

Oscar Wilde: "Cinik je čovjek koji svemu zna cijenu, a ničemu vrijednost."