Do kuda ide ta pohlepa za novcem? Kome čovjek uopće može vjerovati na ovom surovom svijetu? Ispričala mi moja baka priču, ja ću je prepričat ... Sudbina nam daje roditelje, prijatelje biramo sami. Mimoza i tulipan dogovore se da će zajedno putovati. S velikom voljom, po grmljavini i kiši tulipan iz svog doma dođe po mimozu koja mu pruži novčanicu od 50 kuna da im kupi nešto za jelo. Tulipan uze tri krafne, vrati se, smjesti mimozu u auto i oni krenuše na put. Stadoše na prvoj postaji kako bi pojeli krafne i popili kavu. Mimozi pripade čast da toči gorivo a tulipan zauze stol u kutu lokala i čeka. Kako se točenje odužilo, tulipan smaže jednu krafnu i čeka, čeka. Mimoza uđe u lokal, sjedne za stol i upita: zar nisu bile tri krafne? Tulipan promrsi, ne nego dvije. Pojeli preostale krafne, popili kavu i šutke krenuše dalje.

Tulipan zadrijema za volanom, auto stade krivudati, mimoza se snađe ispravi volan, tulipan se zajapuri, izravna u sjedalu pogleda je i kaže hvala. Mimoza ga tužno pogleda i upita: reci molim te ko pojede onu treću krafnu? Tulipan odgovori, samo dvije krafne sam kupio!

Stadoše kraj ceste da se odmore. Tulipan se poskliznuo i pao u kanal kraj ceste, mimoza mu pruži ruku i pomogne mu da se očisti od blata, tulipan joj reče hvala. Mimoza ga tužno pogleda i upita: reci molim te ko pojede onu treću krafnu? Tulipan odgovori, samo dvije krafne sam kupio!

Nastaviše vožnju, tulipan pjevuši, mimoza zamišljena pogleda prati cestu. U daljini spazi more, svratimo na pješčanu plažu, predivna je, molim te. Tulipan skrene i ostave auto, te prošetaše po pijesku i naiđu na tri hrpice pijeska. Mimoza pogleda u nebo i zavapi, Bože dragi pretvori ove hrpice u zlato. Zagrmi iz oblaka i na tulipanovo iznenađenje zasja zlato. Mimoza zahvali Bogu i reče, jedna hrpa meni, jedna tebi a treća onome ko je pojeo onu treću krafnu!

Tulipan raspali: ja sam pojeo onu treću krafnu! Ja! Mimoza ga pogleda i reče, meni auto, tebi zlato, okrenu se i ode. Tulipan ostade razmišljajući kako da toliko zlato ponese sobom. Nailaze tri lopoča i kad su ugledali one tri hrpe zlata, ubiše jadnog tulipana. Tad jednog između sebe pošalju u obližnji gradić da uzme neku vreću da u nju stave zlato i da donese nešto za pojesti, ogladnili su od ushita. On ode, a ova dvojica se dogovore, kad se vrati da ga ubiju i podijele zlato između njih dvojice.

Lopoč hodajući do gradića, razmišlja kako bi se riješio one dvojice i dosjeti se da otruje hranu i svo zlato pripadne samo njemu. Vrativši se s vrećom i hranom, ova dvojica ga ubiju, potrpaju zlato u vreću i bilo im žao ostaviti onu hranu, te je u slast pojedoše i obojica umru otrovani.

U akciji “Pohlepa” uhvaćeni ... (saznat ćete na vrijeme, nastavak ove kolumne slijedi)

Tibetanci kažu da je pohlepa sjemenska emocija koja pripada kraljevstvu gladnog duha. Nerijetko su škrtost i pohlepa neodvojive.

Upravo zbog pohlepe ubijamo, zbog pohlepe lažemo, zbog pohlepe krademo, zbog nje bludimo. Ona je poriv suprotan onim za istinom, pravednošću, životom i ljubavlju. Ona je krivo usmjerena žudnja, izopačena želja. Ona je glad za životom i ljubavlju. Krivo je usmjerena jer se život i ljubav ostvaruju u jednom drugom usmjerenju – kao glad za istinom i pravednošću. (Hasu)