Siniša Križanec: Za zagorski perspektivni cilj!

Vrijeme je da se naglasi važnost Hrvatskog Zagorja, unutar nacionalne turističke strategije, ali i upozori Zagorce da bi oni trebali biti kreatori svoje tako lijepe kolijevke! 

Hrvatsko Zagorje sa prihvaćenim svjetskim atributom kao kolijevka čovječanstva, ne samo da je bilo prepoznato od naših pra-ljudi, već je i negdašnje visoko europsko plemstvo znalo karakteristike zagorja kvalitetno valorizirati. Ladanje, ali i ekonomski interesi posredovali su izgradnji mnogih burgova sakralnih objekata, kurija, ali i još danas kao materijalni dokaz brojimo postojećih 54 dvorca.

Blagodat mikro klime, visoko eksploatacijske mogućnosti termalnih izvora, ekološka kategorija, bogatstvo šuma,  nevini i gostoljubivi ljudi, uz niz drugih bogom danih predispozicija, jasni su prikaz turističke receptivne perspektive. Zasićenost evropskih sličnih ponuda, ali i neistraženost i nepoznanica na svjetskom  turističkom tržištu, Hrvatsko Zagorje vode prema konkurentnim odredištima i otvaraju mogućnost brze verifikacije.

Danas kada Svijetom više toliko ne lete avioni, kad svi strepe od terorističkih neugodnosti, postoji realna bojazan od sunca i štetnosti zračenja,  gospodarska orijentacija traži nove trendove i  tipove usluga. Zagorje ima realni okvir interesa i prepoznaje svoje mjesto u pokretu koji uskoro neće naglašavati granice, a definiran je kao izvoz na licu mjesta ili toliko izvikan kao turizam. Geostrateška pozicija na specifičnom mjestu Europe, koje ista prepoznaje kao jeftinu nekretninu, Hrvatsko zagorje bi trebala odrediti drugačije. Korektno je prodavati proizvod, a nipošto njegove dijelove.

Tako bi mi Zagorci trebali što prije definirati tko smo i što imamo !? Nipošto nam ne idu u prilog spletke i nadmudrivanja, zbog sitnih malih individualnih ciljeva, odnosno stranačkih proklamacija. Pogled u svoje dvorište puno bi nam pomogao, u prepoznavanju perspektivne vizure šireg društvenog smisla. Trebali bi zračiti samokritičnošću, da budemo međusobno prihvaćeni, kako bi tada potrebit dijalog, dodijelio konstruktivni napredak pozitivnih ideja. Nije najbolji paun koji najšire otvara krila, jer taj možda s njima nešto i skriva ? Isto kao što nije najsretniji onaj čovjek koji puno ima, sretniji je onaj koji malo treba. Dakle važan je čovjek za razvoj regije, a ne regija sama sebi koja ima i previše atributa. Dali je u Zagorju moguće postići zajedništvo ili bi Županija trebala stimulirati tržište ideja. U svakom slučaju treba spremno dočekati Europske mešetare, koji bi našu jeftinu nekretninu mogli povoljno otkupiti, za bogatu prodaju !

Kada sagledavamo domicilne interese, unutar dočeka boljeg sutra 
Guši nas "pozitivan" pristup isticanja mediteranskog državnog prioriteta. Primorski prostor sa svojih 35 dana turističke sezone, guši ono najvažnije, a to je hrvatska ponuda u svim pozicijama mogućnosti, gdje kontinentalni ili ruralni cilj može donijeti mnogo više konstante državnom budžetu. Da bi netko dobio mora i uložiti ! More dobiva više negoli li i vraća. Zagorje godišnje u svojoj turističkoj marketinškoj organizaciji, po Turističkoj Zajednici, se zadovoljava sa cca 55 tisuća Eura, dok vrijednost rashoda po središnjem TZ uredu ispada 30 milijuna Eura. Zbog izrečenog, uz nacionalnu degradaciju infrastrukture, te poticajnih gospodarskih sredstava, zagorci se imaju pravo osjećati građani drugog reda.

Da smo krivi za mnogo toga sami jesmo, ali to i nije neka krivica već se tu više radi o neupućenosti, pristojnosti ili onoj poznatoj:»a zašto bi baš ja …» Polemika oko gradnje tunela podvojila nas je u mišljenju, a ideja je bogom dana i trenutni je strateški imperativ. Tamo neko se sjeti i kaže, da će tunel nagrditi Sljemenski okoliš i to nekolicina odmah prihvate kao činjenicu. Pa zar vijugava cesta kroz i preko Sljemena nije gori događaj za estetsku vizuru, pogotovo kada se po njoj organiziraju još i auto trke ! No, ali i taj pravac nam treba, kao što i auto trke nešto znače, ali od svega je važniji tunel. Rupica s jedne i druge strane, koja bi eksploatacijom kamena sivca iz utrobe, mogla i brže povezati ekonomske ciljeve od planiranog očekivanja, nas hoće posvaditi. Auto-cesta, Zagreb-Macelj, nas je doslovce prepolovila, a magistralne alternativne pravce nismo dobili unatoč obavezi investitora. Sada imamo žicom odvojen južni i sjeverni dio Zagorja pa nikome ništa. Zbog nacionalnog programa, šutimo, a od transverzale koristi nemamo.

Francuski vlasnik ne dozvoljava ni da neki informativni pano o Zagorju stavimo uz cestu, a mi opet pristojno šutimo. Ne jadikujemo mi otvoreno i glasno ni zbog «krumpirišta» po kojem se moramo voziti npr. od Zaboka do Zagreba. Zar nemamo pregovarače, odnosno da možda nije istina, da naša politika u stvari i nema smisla. Mi bi morali postavljati uvijete, u našem dvorištu, a pridošli bi trebali primjenjivati barem minimum regula uobičajenog bontona. To je koncepcija i ekološke i svake druge zaštite, jer mi određujemo prostornu i urbanu buduću razvedenost.

Ne preostaje nam drugo već da lokalna medijska potpora, povede kampanju za boljitak, više ciljeve i aktivniju motivaciju predstavljanja Zagorja, Hrvatskoj i Svijetu. Prolazni političari, s razine izbornih predstavljanja oponašaju loše diplomate, koji neodređenim stavovima svima pokušavaju udovoljavati. To je prozirno i najštetnije !

Najvažnija strategija poslovne aktivnosti je gradnja imena ! Dakle tvrdim da to nedostaje Zagorju i to pred skoru dražbu, koja će nas zadesiti obezvrijeđeno jer si sami to dozvoljavamo. Moramo se nametnu i nametati, kao i prihvaćati međusobno. Ne trebamo ambasadore u političarima, već gospodare koji gospodare toliko dobro svojim, da bi mogli i našim zajedničkim. Stimulirajmo kroz medije i prepoznajmo pozitivne primjere, utječimo na kandidature i potičimo i one koji se zbog politike, kakva je, ne žele njome baviti.

Dajmo svi svoj doprinos, za perspektivni cilj !

Ima još šanse za Hrvatsko Zagorje,

Siniša K.