"Cromaps" percepcija:
Turizam plus! - 10.08.2006.
Piše: S.K.
Poštenije je slikat ribaricu s prove, jer pramac snagom konstrukcije razbija vale, nosi ukrase, ali zašto? Krma je prostor gdje se odvija aktivnost, koča prihvaća rezultat sreće i požrtvovnosti. Stalne polemike, nižu se poslovne greške, ali kad je slikanje na redu svi trče u prvi plan. "Svi" su spremni za povijest, a "svi", u ovom primjeru su naši vladari, omeđeno tekstom turistički uglednici, neuglednog turističkog pristupa. Zato namjerno, slikao sam krmu, koja nije kičasta kao pramac, ali uz sav teret nosi i ime broda "Mali Ante", koji radosno trpi na sebi i prijateljskog "Sv. Antuna". Ovaj put atributi pripadaju onima koji privređuju, nesebično gube znoj u toj ljetnoj vrevi i osnovni su čimbenik turističkog proizvoda.
"Rabska fijera" itinererom pomno je izabrana, uplovivši u Rab, prvi pozitivan kontakt ostvarismo sa ribarima Renatom i Ivicom, koji su u ljubaznosti i susretljivosti nadmašili mnoge inače profesionalne turističke glumce. Živo zainteresirani da nam pomognu vezati naš brodić, na ranije spomenutog "Malog Antuna", nagradili su nas i domoljubnim uputama, kako se bolje uklopiti u svu tu scenografiju Rabskog trodnevnog spektakla. Ne želim utjecati stavom na razmišljanje Vas koji čitate ovu kolumnu, ali po meni Rab je najljepši grad Mediterana, a u hrvatskom koloritu dominira zasigurno pozicijom, arhitekturom, te neiskorištenim turističkim resursima. Da nezaobiđem istinu, izletnički brodovi nisu nam dali, da se vežemo na njih, unatoč pomorskom pravilu u slučaju popunjenosti na tranzitnom molu.
Dakle Rabljanke i Rabljani, uz svoje pobratime iz San Marina, u životopisnoj retroaktivnoj prezentaciji, običaja iz pučkog i plemenitaškog života, zabavljaju svoje goste. Uistinu hvale vrijedna akcija koja ponajviše uspijeva zbog individualnog interesa da se prije svega sami ponaosob zabavljaju. Viteške igre i dokazivanja, izrada ondašnjeg novca, travama i finim biljem protiv uroka, bolesti, sve do miomirisa lavande, kako su lovili ribu, kako izrađivali i obnavljali barke, jedra, koje instrumente koristili u harmoniji zvukova rane glazbe. Prekrasno i prekrasno, inkorporirano u atmosferu arhitekture koja vapi ali i provocira sadržajnu potrebitost. Fijera je ponos Raba, te neće biti čudo ukoliko je naš inventivni ministar turizma, zarobi za nacionalnu sreću kao vlastitu ideju, naravno tek nakon što će shvatiti, da je u praznom Dubrovniku preskupo parkiranje 200 kn - "Dobrodošli u Dubrovnik". Trenutnu percepciju usredotočio je "ministar turizma" na otvoreni ili homoseksualni turizam kao novi trend ili nametnuti inokosni nacionalni projekt. Hvar koji je sada predstavnik otvorene ponude nije tako daleko od Raba, a srednjovjekovnoj Rabskoj fijeri bi sigurno odgovaralo, da asocira i klasičnu književnost jer scenografski "Carevo novo ruho" bila bi puno prihvatljivija garderoba za pakleno vruću ljetnu kostimiranu zabavu. Sigurno da bi tako vitezi, bubnjari, vojnici i mornari još više došli do izražaja!
Rezimiram, svi koji niste doživjeli dane u prezentaciji ondašnjeg načina života Raba, morate se osvjedočiti, da je pozivnica s punim opravdanjem. E, ali mi Hrvati imamo uvijek koju riječ i za protiv i najboljeg. Nisam se osvrnuo na ugostiteljsku ponudu, a tu se, dragi moji, naši i vaši, lome koplja, kuhače, a glave, istina za sada samo mekušaca, ali bi uskoro moglo i krenuti na gore. Dimilo se po starom gradu poprilično, jer znate da ako se dima ne nadimite, niti se kraj vatre ni "najidite". Pa kad taj "najidite", prevodimo kao najedete, onda sve štima, ali moji furešti vam to prevode nasrdite, pa je stvar mnogo gora. Mala emajlirana rajnglica-improvizirana friteza, sa dvije litre ulja na tisuće gostiju! Peku u njoj lignje u krušnom brašnu, te ne stignu zadovoljiti interes gostiju. Sve to serviraju u ponoć djeca ne starija od 12 godina, kojoj nesebično otkrivamo, da se aktivnost oko hrane ne smije tretirati golim prstićima! Ni na gradelama nije puno bolja situacija. Nekolicina iskusnih umirovljenika koji prečesto poziraju ispijajući bokale bevande, bore se u paraleli sa srdelama, ali i sa salatom od krumpira koja u tragovima ima i hobotnice poslužene na 55 °C. Tu je i pregršt kolača, prekrasnih precijenjenih, ali fantastičnih rapskih torti, sendvića ovakvih i onakvih, naravno niti jednog zdravstvenog lista, deklaracije, porijekla namirnica, a najmanje računa za uslugu. Inspektori su uočeni u ophodnji, ali u svojstvu šetača, jer intervencije određeno je na vrhu, da se rade samo kod ugostitelja, kako ih još nazivamo vrhunskih restoratera. No, restorani, na sreću vlasnika polu prazni, manje se habaju. Ta heterogena "bermuda+potkošulja" koncentracija gostiju, koje se modno ističu i sandalama na soknama, prihvaćaju ruralni segment ponude misleći da je na ulici jeftiniji, a u stvari situacija je mnogo gora od očekivanja. Očekivanje, očekivanje, spominjalo se često i prije sezone posebno od strane gospodina Zdenka Mičića i ministra prometa. Sve je išlo u smjeru prezentacije njihovih vrijednosti i učinka rada, kao da mi laici ne shvaćamo, da turistički sedmi i osmi mjesec ne trebaju niti pripremu niti najavu niti reklamu. Tada se sve desi inercijom, ali što ćemo u devetom, desetom ili kako kalendar poziva u ostalih deset mjeseci kroz godinu. Da li će Austrija slaviti ponovo na kraju poslovne rezultate sa 30 milijardi EUR, a mi ćemo opet lagati o 6 milijardi.
Hoćemo li za usporedbu uzeti primjer dohodovnosti Praga? Ne bi li trebalo Rabsku fjeru komponirati za lipanj ili travanj kao marketinški strateški projekt, za poziv gostima? Da li bi bilo možda još bolje, da ona traje cijelu godinu u prihvaćenoj scenografiji profesionalnih timova i hotelsko-ugostiteljskih standarda! Zašto ovakva, za pozdraviti ideja, treba doživjeti tradicionalni smisao, zar ne bi bilo bolje da koncept profesionaliziramo te zaposlimo ljude te kupimo adekvatne friteze! Inozemni hotelski vlasnici hotela u Hrvatskoj, postavljaju svoje koncepte i ide im. Radna snaga u kineskim redovima već stiže, globalnom politikom častimo jake i moćne, sretni što žele sve što im poklanjamo. Savjetnici u vladi uglavnom ne razumiju naš jezik, ali im i ne treba. Talijani nam vješaju zastave gdje stignu, na stranim brodovima više da i ne stoje hrvatske zastave mora po kojem plove, austrisko-njemačke suhe ilegalne marine posvuda, po Pašmanu Nijemci nazivlje ulica ističu na njemačkom, pa i pristup javnim pozicijama zabranjuju na njihovom jeziku. Večernji list austrijskog podrijetla moli Hrvate, da zastavicama obilježe dan velikih bitaka, koje su nas dovele do samostalnosti. Brojali smo istaknute zastavice i nije bilo baš puno posla, ili se nisu vidjele ili su ih strane zastave zaklonile. No, negdje uistinu decentno i odmjereno stalno stoje, kao što je to primjer kuće obitelji Videc u Ždrelcu. Čestitamo patriotima, marljivim hrvatskim turističkim radnicima koji trpe torturu nametnutog nekorektnog sistema, čestitamo na smjelosti mađarskim mjenjačnicama u Hrvatskoj koje nas bude realnim EUR tečajem, čestitamo i svima kojima treba čestitati i onima kojima čestitka puno i ne znači.
S.K.
