Piše: Siniša Križanec

Bolesni smo od kroničnog gubitka originalnosti, uskoro i bez identiteta - ne daj Bože ! …iako se priča da bude Bog jednog dana dal, da bude Vrag sve zel, pa tak i izgleda !

Civilizacijski normativi definitivno napreduju, znanost mukotrpno i kompliciranim metodama otkriva nove spoznaje, tehnološka otkrića izlaze u susret jednostavnijem načinu života, a novac postaje važniji nego ikada. Erozija kulture, morala, etike, udaljava nas od osnova bontona, sram jednostavno jenjava. Nova znanja stižu u skupim paketima sa zapada, kapital sa istoka, standardi i certifikati sa sjevera, naravno jug ne postaje tržište. Država koliko god imaginarnog podrijetla, postaje još veća zagonetka, izgleda sama sebi. U nas najpopularnija crkva po Vatikanu, kalkulaciju ekonomskog prosperiteta održava, ali zaboravlja osnovnu doktrinu propovijedi.

Manipulacija, odlučih se za pozitivnu, nužno potrebnu! Oduvijek povijest svjedoči, nametanje stavova, zakoni su s istim ciljem, ali kroz obavezu primjenjivi. Dogovor je postignut, pa su nastale države, granice, dogovorno se biraju poglavari, dogovorno se određuju članovi vlada. No pitanje se otvara, koji su kriteriji za kandidature. Znanje, sposobnost, moralne karakteristike nisu, pa tada naslućujem da su šarm, visina, težina uz najvažniju osobinu nametljivosti. Blefiranjem postići cilj, pravedan je uspjeh jer iz-manipulirani i nisu za drugo, nego da ih se i dalje zakida izigravajući njihovo povjerenje. Cilj i strategija, uvijek je ekonomske naravi individualnog karaktera. Možda u početku to biva i vizija publiciteta, ali u konačnosti to je ipak novac. Za funkcije se prijavljuju i nadmeću bez tehničko - autoritetni likovi, a inokosni si i biraju podanike koji manje znaju. Postoje čak i znalci koji ne žele znanjem sudjelovati, da bi ipak sudjelovali.

Crkva koja je danas nužno potrebna ne zbog povijesnih činjenica, pojava ili čuda, samo kritizira. Trebala bi ponuditi rješenja, ali prihvatljiva, proporcionalna razvijenosti društva. Nogometni fanovi isto kritiziraju igru i igrače, ali ne nude rješenje na terenu. Naravno to im i nije moguće niti potrebno jer igra i sve oko nje je samo zabava. No da li je baš sve tako kako bi trebali i biti. Vjera je potreba ili unutarnji poriv, prepoznat ili nametnut, ali svakako je važna njena prisutnost. Tko živi pod okriljem religije, poštujući načela «dobro se dobrim vraća», biva nagrađen, ali nagrada stiže nekad polako, nenadano ili je ne prepoznajemo. Dali je to trenutak kada treba skrenuti na kolosijek «loše drugima dobro meni». Primjeri svakodnevnice, upućuju na prilagođavanje trendu koji je apsurdan, ali zatomljeno tu ipak podsvijest ponekad osvješćuje. Pitanje ostaje: «kada skoro svi iskorištavaju necivilizirane bonuse, zašto bi baš ja umro pošten, gladan, frustriran». «Oni» kažu da su nam «putovi» zacrtani, sudbinom traže unutarnje opravdavanje i utjehu. Mislim da to i nije baš tako. Primitivna razina iste vrste, ne mora biti kvalifikacijski tako i definirana, na osnovu prebrze percepcije. Hlebinski naivci  obogatili su se primitivnošću, ali zato što im je netko rekao da svoj rad mogu komercijalizirati. Prepoznata je njihova originalnost. U mojem predugom tekstu naslovljeno, izlazi u konačnosti kao kritika društva. Danas uglavnom prepisujemo, kopiramo, komentiramo iz osnove čak ne osobnih stavova,  te smo nespremni razmišljati iz osobne baze inventivnosti. Svoj socijalni status i društvenu hijerarhiju usiljeno gradimo prečesto bez opravdanja.

Neznanje preformulirajte u laganiju bolest, te prihvatite prilagođenu edukaciju kao model izlječenja. Konceptualni smisao se naravno odnosi na širinu društvene zajednice, u perspektivi originalnih rješenja, koja bi mogla preobraziti većinski dio nelogičnosti postupanja institucionalnih i drugih megalomansko-kleptomanijskih odlučujućih slojeva. Stara poslovica kaže: «budi uvijek spreman izreći svoje stvarno mišljenje i podao čovjek će te se kloniti». Ja sam uspio, jer me se klone! Mnogi govore o edukaciji, ulaganju u znanja, ali nitko ne prepoznaje od kuda dolazi znanje, koje znanje konzumiramo. Zanemarujem pozitivne primjere koji bi trebali biti modeli novog primjerenog postupanja. Profesori na školama i fakultetima voze po svojem lošem prosvjetnom kolosijeku. Sadržaj o kojem razmišljam iz poštovanja prema nekima, ograničavam na ekonomske smjerove. Predaje ekonomiju, a jedva preživljava od dohotka, formula je iz mog vremena!? Studenti nam dolaze u radne pozicije, bez znanja i vještina, a najčešće i bez osnovne volje za posao ili sa iskrivljenim stavovima o životnim ciljevima. Ekspanzija marketinškog upisnog pristupa, jasno iscrtana željom da se zaradi, prva je životna smicalica u kojoj se ne snalazi mladi lik. Potom kupnja ispita, izljevi simpatija, vez i vezice, ostavljaju jači utjecaj od nametnute teorije. Sve Vam poznato samo se generacijski ponavlja, ali savršenije, zaštićenije!

Originalnosti nema više! Crno bijeli svijet postao je siv. Nacionalni identitet postaju gluposti i bedasti potezi pijanaca, kojima u turističkoj orijentaciji, prohibicija imponira zbog trenutnog imuniteta. Mijenjanje figura u sistemu upravljanja državom, prema uobičajenim izbornim propozicijama, ne egzistira. Ponovno imamo dugoročno-ambiciozne Maršale sa kratkoročnom strategijom. Sustav se prilagođava globalno onima koji nam najmanje trebaju, ali to da oni trebaju nas, važnima nije niti važno, niti jasno. Svi mi trebamo u konačnosti ipak nekoga, o nekome ovisimo, nekomu smo potrebni. Trebali bi biti važni i sebi samima, ali nikada ne zasjenjujući  tuđu važnost ili još važnije primjenjivu originalnost…

Zbog predstavljanja iza imaginarne web krinke želim reći o sebi: živeći u najdemokratskijoj regiji zbog najviše sudskih procesa…iako sam često bio u pravu, za isto sam se morao svaki puta izboriti. Najviše puta sam samom sebi potvrdio da su Zagorci genijalci zbog jala u genima. Uspio sam u životu jer nisam gledao što i kako drugi rade u njihovim dvorištima! Novo stvorenim vrijednostima dodao sam i literarne atribute. Danas kada pobjeđujem bolest u gostima sa 0:1, ispunjava me slikarstvo i terapeutski učinak sviranja bubnjeva! Neizmjerno sam zahvalan svima koje sam upoznao jer poznanstvo je bogatstvo.  Nadam se da se ne ljute na mene oni koji me poznaju ili su ipak nekako došli do ovog rubnog djela teksta.
Siniša K.