Vlada, duboko fokusirana na Europsku uniju, nema ni snage ni volje obraćati veću pozornost na sve pritiske koji stižu iz zemlje. Europska unija nam je postavila primamljiv mamac. Maše nam 2010. godinom kao mogućom prekretnicom. Budemo li dovoljno dobri, kažu, tada bismo joj se mogli pridružiti kao ravnopravna članica. No, u tome je obećanju još uvijek presudan kondicional. On nedvosmisleno daje na znanje kako bismo to mogli, ali to ne znači da hoćemo i možemo....

Bolje od bilo koga drugoga hrvatska Vlada zna koliko takva obećanja, čak i kad su mnogo pouzdanija, brzo i lako gube na svježini. Stoga se, logično, i uprla da odradi svoj dio posla. Tim žešće što podaci, pa i oni koji stižu iz Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU, kazuju kako je riječ o utrci s još uvijek neizvjesnim ishodom. Posljednje izvješće Odbora, a sročeno i odaslano u javnost potkraj travnja, nije optimistično: usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s pravnim stečevinama EU - kasni. “Iz prvog kvartala preostalo je 18 zakona, a iz drugog 51 zakon, dakle, ukupno 69 zakona“, pojašnjava se u službenom priopćenju.

Neugodni ugrizi
To je ipak tek jedan, neugodan, ali sigurno ne i najneugodniji ugriz što ih Vlada dobiva posljednjih tjedana. Vrlo su bolni stigli iz sindikata i iz učiteljsko-radničkih redova, a sve to garnirano obećanjima kako bi se mogli, u drastičnijem obliku, ponoviti. Svoje nezadovoljstvo inflacijom i uvjetima poslovanja nevoljko prikrivaju trgovci, proizvođači, ugostitelji, pa i poljoprivrednici. Izvoznici su se, na inicijativu predsjednika države, također okupili kako bi nabrojali što ih sve koči u naporu da uspješno promoviraju hrvatsku robu i usluge na stranim tržištima.

Na sve te pritiske Vlada, duboko fokusirana na Europsku uniju, nema ni snage ni volje obraćati veću pozornost. Stoga joj je, gotovo bez ikakva učinka, promaknulo i nezadovoljstvo koje su iskazali hrvatski obrtnici. Taj, inače malozahtjevan gospodarski korpus, okupljen oko svoje, ove godine jubilarne, 50. međunarodne smotre postignuća u Zagrebu, sve glasnije zaziva pomoć. Neki propisi, naime, ugrožavaju im poslove i radna mjesta. Iako ih nije malo, oko četvrt milijuna zaposlenih, obrtnici su inače prepoznatljivi po tome što su trpeljivi, što uglavnom slabo lobiraju, ali i ne protestiraju i ne štrajkaju. Oni ne prave problema vlastima. Međutim, približava se Europska unija, kineska roba već je premrežila svaki kutak Hrvatske pa su strah od novoga i teret staroga i obrtnike natjerali da potraže za sebe više razumijevanja. Nešto od lokalnih vlasti, više od države.

Prava za obrtnike
Što to hoće hrvatski parketari i roletari, ličioci i limari, vodoinstalateri i brojni drugi zanatlije čiju vrijednost spoznajemo tek onda kad ih nema? Traže, prije svega, barem ona prava koja imaju drugi zaposlenici. Obrtnik koji ostane bez posla, naprimjer, ne može do naknade na burzi jer nije plaćao doprinos za nezaposlene. Doprinos nije plaćao jer mu propisi to ne dopuštaju. Obrtnik nema pravo ni na beneficirani radni staž. Njegov radnik, s kojim se mijenja za volanom kamiona, za kormilom broda ili za strojem u ljevaonici, ima. Okrutnu je šalu zakonodavac smislio i kad je propisao da obrtnik parketar ili građevinski stolar može izvoditi građevinske radove samo ako ima stupanj kvalifikacije 3, odnosno majstorski ispit. Službeno je pak za ta i slična zanimanja, a na temelju ispita o stručnoj osposobljenosti, propisan stupanj složenosti 2, a majstorski ispiti ne postoje.

S njima ili bez njih
“Njihov je problem što se nedovoljno brzo prilagođavaju propisima!“, ustvrdio je relativno visoko pozicionirani Vladin dužnosnik, nimalo uzdrman brojkom od nekoliko tisuća obrtnika koji su se našli u procijepu. I koji bi mogli zatvoriti obrt ne promijene li se barem neki od novokomponiranih propisa poput ozloglašenog pravilnika o dobivanju licencije za rad u graditeljstvu. Silno želeći opstati, obrtnici su stoga popisali i pomno obrazložili sve svoje zahtjeve. Još prije pola godine. Do danas nitko iz Vlade nije na njih odgovorio. Vjerojatno zbog žurbe da nas, s obrtnicima ili bez njih, što prije uvedu u Europu.

Piše: Mirjana Popović
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com
Ekonomska (s)kretanja, 5 2008.