BRUXELLES À LA CARTE
Utrka puževa
Piše Lada Stipić-Niseteo
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com
Utrka puževa - Integracija regije u EU postala je utrka puževa, a i EU se prilagodila brzinom. Puževe se ne gura. Zadnja je greška učinjena s Bugarskom i Rumunjskom. Dobra je vijest da se E.ON smilovao provesti ono što mora kako bi se poravnao s pravilima igre EU - odijeliti proizvodnju od distribucije električne energije.
Kako bi drugi po veličini njemački energetski div došao do te točke povjerenica za tržišno natjecanje Neelie Kroes ozbiljno je zaprijetila, kao i Komisija koja je rekla da će slučaj E.ON-a poslati na Europski sud nastavi li kršiti slovo zakona. A zakon je jasan - mora se razdijeliti proizvodnju od distribucije kako bi se otvorila vrata konkurenciji i tržišnim natjecanju umjesto monopola, što bi omogućilo potrošačima izbor. Možda bi nekim čudom i pojeftinilo energiju, što baš i nema izgleda da se dogodi, ne toliko zbog novosti u elektroopskrbi već zbog sustavnog porasta cijena energenata.
21. stoljeće?
Za razliku od Nijemaca koji moraju, što neće pa ih valja uvjeravati, Balkancima je naređeno da moraju. Ne dolazi u obzir da neće jer su potpisali energetski sporazum, a regionalna je suradnja preduvjet napretka na integracijskom putu. Naravno, kao ni s drugom famoznom integracijom, CEFTA 2007, ni ovdje nije nađen odgovor što će i kako ako dio prostora - za neke država Kosovo, za druge pokrajina Kosmet, a za sve problem - Srbija izolira energetski, trgovinski, ekonomski. Nema WTO članstva kao zaštite od nedopuštenih poteza, a od ureda u Beču nema nikakve velike ni praktične koristi osim, naravno, za one koje je uhljebio. Odluči li Beograd uskratiti struju i dobra tako će biti, bunio se ili ne Busek. Stoga i natezanja oko pojedinih osjetljivih proizvoda u toj zoni slobodne trgovine za 21. stoljeće, s vrlo svježim elementima tipa zaštite autorskih prava, nemaju veze ni sa sporazumom ni s trgovinom ni s 21. stoljećem.
Špageti ili lazanje
Dok su prisiljavali Zapadnobalkance da svoju mrežu bilateralnih sporazuma zamijene jedinstvenim kako bi olakšali trgovinske tokove, u institucijama EU, pogotovo u Europskoj komisiji, na sva su zvona razglasili priču o beneficijama. Umjesto slikovite zdjele špageta došle su lazanje (slojevito, ali u jednom komadu i zdjeli), no zločesta je statistika potvrdila da su papiri jedno a biznisi drugo. Razmjena svake pojedine zemlje regije, kao i regije u cjelini, sa zemljama EU u stalnom je porastu - za razliku od međusobne trgovine koja je ili u stagnaciji ili u padu, iako je CEFTA 2007 trebala učiniti čudo u intenziviranju.
Iznenađeni? Novac i biznisi imaju drukčiju logiku od političke, a svaki će vlasnik tvrtke radije izvoziti na lukrativnije tržište EU negoli negdje u regiju, gdje ga još neće ni štititi zakoni. Na kraju dolazi pregovarački proces. Hrvatska je svoj dio posla na domaćem terenu svojski zabrljala. Birači ne vole reformatore, kažnjavaju ih slanjem u opoziciju. Dakle, kad vlast želi produžiti vlast još četiri godine, neće ići u ono što je EU u zahtjevima Hrvatskoj zadala kao “mjerila“. A to Hrvatska zna i sama bez njih, ako želi postati bolja za svoje građane.
Putna brzina - godina 2089.
Brzinom puža u napadu fjake Hrvatska je krenula sa svojim mjerilima za otvaranje - 15 ih je još nezavršeno u godini u kojoj bi pregovori trebali biti gotovi ili privedeni kraju, ako Hrvatska želi unutra najranije oko 2010. uz blagoslov sadašnjeg saziva Europskog parlamenta. Budući da je riječ o utrci puževa, Komisija se premišlja o dva ispunjena mjerila, a Vijeće o još šest za četiri poglavlja koja bi mogla biti otvorena, tim više što nisu u kolekciji onih sa slovenskom neformalnom, ali vrlo efikasnom kočnicom. Ona će držati dok nekome od velikih ne pukne film. Od 39 mjerila za zatvaranje pregovora na procjeni Komisije je samo jedno, a ostala čekaju hrvatske reformatore. Izvedivo za godinu dana? Pravosuđe? Tržišno natjecanje? Poljoprivreda i ruralni razvitak? Komisija procjenjuje jedno jedino mjerilo za zatvaranje, kod Poduzetništva i industrijske politike. Hrvatska je prije osam mjeseci dala svoje pregovaračke pozicije za poglavlje Sloboda kretanja radnika, no Komisija još nije dala prijedloge Unije.
Sve u svemu integracija regije u EU je utrka puževa, a EU se prilagodila brzinom. Puževe se ne gura. Zadnja je greška učinjena s Bugarskom i Rumunjskom, a one nisu jedine. U naravi je EU da, kada su puževi već unutra, ubrzavaju kako bi preživjeli. Pa i prestaju s puževskim mentalitetom i ponašanjem. Netko zločest na internetskom forumu primijetio je kako bi se sve povijesne muke Srbije i Turske zbog Kosova dale simbolično razriješiti zajedničkim ulaskom u EU. U kombinaciji su i ostali. Prema ovoj “putnoj brzini“, kako voli reći povjerenik za proširenje, okrugla obljetnica kosovske bitke bila bi idealan datum. Godina - 2089.!


