Vlast plus moć, bez odgovornosti - tu je jednadžbu ispisao, perući ruke od štetnih ugovora Brodosplita, osobno ministar hrvatskoga gospodarstva

Svaki narod, tvrde cinici, ima vlast kakvu zaslužuje. Ali ni oni ne idu tako daleko da bi se usudili tvrditi kako to vrijedi i za poduzetnike. Poduzetni stvaratelji nove vrijednosti, naime, zaslužuju vlast koja će im pomagati, a ne odmagati. Međutim, čak i kad se administracija, poput vuka u Crvenkapici, vješto preobliči u suvremeno organizirani državni ustroj, odnekuda izvire birokratske kandže.

Zahvaljujući njima Hrvatska se po ekonomskim slobodama prošle godine našla pri samome dnu svjetske ljestvice zemalja (The Heritage Foundation i The Wall Street Journal), a ovu je godinu započela rat s ministrima u nadzornim odborima svojih tvrtki. Ne zato što bi nekome tamo smetali kao predstavnici države-vlasnika već stoga što im je uloga birokratska. Vlast plus moć, bez odgovornosti. Uostalom, tu je jednadžbu ispisao, perući ruke od štetnih ugovora Brodosplita, osobno ministar hrvatskoga gospodarstva.

Cijena znanja
Storija u kojoj je državna tvrtka oštećena za oko pet milijuna eura, unatoč ministru u njenom Nadzornom odboru, uglavnom je poznata. Zna se, ako je suditi prema ocjeni premijera, da dotični “ministar sjajno radi svoj posao“, i njezin finale. Članovi Vlade i dalje će sjediti u nadzornim odborima državnih tvrtki kako bi, opet da citiram premijera, “Vlada znala što se tamo događa!“.

 Bila bi to samo još jedna u nizu parodija na račun logike (ministar gospodarstva se brani upravo time da “nije znao što se u Brodopslitu događa!“), kad ne bili u pitanju veliki novci, velika tvrtka i ugroženi interesi gospodarstva. Brodosplit je, naime, samo obrazac prema kojemu funkcioniraju mnoge državne tvrtke. U kojima se, i to ne od jučer, mjesta u nadzornim odborima dijele kao političke sinekure, a o rezultatima njihova poslovanja nastoji šutjeti. Čak i onda kad izbiju afere.

Prije svega izbori
Aktualna vlast u takvoj praksi ne vidi ništa sporno. Ako već nešto pod pritiskom javnosti mora poduzeti, onda je to, u najboljem slučaju, spremnost da za dvadesetak tisuća kuna budućim kandidatima za nadzorne odbore priskrbi “stručnu edukaciju“ na nekome od naših ekonomskih fakulteta. Dio opozicije, naprotiv, danas se pokajnički tuče u prsa, jer je svojedobno i sama prakticirala postavljati političke podobnike u državne tvrtke, te traži ukidanje takve prakse. No, ne treba se zavaravati. I jedne i druge, pa i one koji još o svemu šute, u ovome trenutku zanimaju prije svega izbori. A stajališta biraju, kao na tržnici streljiva, prema njihovoj efikasnosti u dezavuiranju protivnika.

Dakako, ništa od toga: ni pranje novca u kompanijama, ni vladine povjerenike u nadzornim odborima, ni politička prepucavanja nije Hrvatska izmislila. Za razliku od nas, međutim, razvijeni se ozbiljnije hrvaju s time, oni su davno naučili kako je interes ekonomije primarni te da je političar toliko jak koliko je jako gospodarstvo.

Isto, a drukčije
Stoga, primjerice, i državni Deutsche Telekom, u svom Nadzornom odboru ima, uz predstavnike zaposlenika, još deset članova od kojih jedan jest državni tajnik, ali su zato preostala devetorica vrhunski menadžeri. Profesionalci. Svaki s jasnim zaduženjem i odgovornošću. General Electric, jedna od najvećih multinacionalnih kompanija na ovom planetu, ima u svom nadzornom odboru čak 15 najmoćnijih stručnjaka za menadžment. Među njima je Alan Lafley, inače direktor kompanije koja stoji iza stotinjak svjetski poznatih brendova (Max Factor, Pampers, Gillette itd.), te Susan Hockfield, rektorica MIT-a, jednog od najuglednijih američkih fakulteta. Tu su i direktori drugih, nekonkurentnih nacionalnih kompanija, zatim negdašnji, a sada umirovljeni bivši direktori GE... I u britanskim poštama, velikom državnom gubitašu, poslovanje nadzire 14 vrhunskih poslovnih ljudi.

Danas glavni među njima nije potpredsjednik vlade, kao što Hrvati smjeraju učiniti, već Allan Leighton, britanski Todorić. I drugi i treći i svi ostali su moćna poduzetnička imena. Koja imaju uvjerljive reference (a ne diplomu nakon 60 sati prigodne edukacije!) da znaju svoj posao, da ga namjeravaju dobro obaviti, i da za rezultate, logično, odgovaraju.