BRUXELLES À LA CARTE
Kolonija ili partner
Piše Lada Stipić-Niseteo
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com

Jesen stiže. Teška, zahtjevna i predizborna k tome. I sve što se u njoj učini odlučivat će o tome hoće li Hrvatska biti kolonija ili partner Europske unije - Sve je teže naći parking u europskoj četvrti Bruxellesa, mada radna jesen zahvaljujući predsjedavajućim južnjacima Portugalcima počinje koji dan kasnije od uobičajenog. Hrvatskoj će biti dinamična...

Pregovori se nastavljaju, zapravo pripreme za otvaranje većeg broja pregovaračkih poglavlja jer bi glavnina morala biti odrađena do kraja godine. Portugalci su trebali, onako reda radi da se vidi kako im je stalo, dan-dva uoči godišnjih odmora startati još jedno ili dva, no odgodili su to za jesen. Kao što je za jesen odgođeno i izjašnjavanje o službenoj potvrdi činjenice da je Hrvatska zadovoljila benchmark/mjerilo/preduvjet otvaranju  poglavlja 24. - Pravda, sloboda i sigurnost, ispunivši domaći rad integriranog nadzora granica.

Žrtve dobrosusjedstva
Poglavlje 24., jednako kao i 13., Ribarstvo, zasad je žrtva dobrosusjedstva. Slovenci imaju prigovore ili nemaju vremena, što je u konačnici isto jer rezultira otezanjem. Budući da se nikom ne žuri i nema snažno izražene političke volje da se proširenje nastavi, makar s Hrvatskom, onako kako se EU-15 požurila da zaokruži veliki prasak proširenja čak i s nespremnima, stvari se ne miču s mjesta već čekaju da se jedna od 27 državnih administracija sjeti i obavi svoj posao. Ne, tu nema politike, to su tehniciteti, idealno sredstvo za usporavanje ili ucjenjivanje, ili oboje, kojim se pojedine države snalaze ostvarujući svoje ciljeve. U društvu prava, slova zakona i striktnog pridržavanja pravila, kako se EU voli predstavljati, posve je nevažno da je u igri doslovno nasilje nad UN-ovom Konvencijom o pravu mora. Iako je jedna od EU članica, Finska, nedavno iskoristila svoje pravo proglasivši zaštićeni pojas da tankeri ne bi nekažnjeno ispuštali naftu i zagađivali vode, a druga, nova članica Rumunjska, već dvije godine pred Haaškim sudom u Palači mira, bez velike pompe i predizbornih predstava, s obje strane granice sređuje spor delimitacije na moru s Ukrajinom i taj je proces već pri kraju. EU-članice su pokazale kako se može te da je relativno lako riješiti određeni problem po pravu. Pravo je temelj Statuta Međunarodnog suda. Ne Rupelova “pravičnost“ koje se Sud nije držao u svim onim slučajevima u zadnjih 61 godinu otkako razrješava sporove među državama. I na što se poziva strana koja je uvjerena kako kroz prizmu “prava“ neće doći do rezultata, recimo jurisdikcije nad cijelom Savudrijskom valom, a koji je za nju “pravičan“ ishod kao što bi za grlatije “pravičnost“ značila i slovensku Istru. Pravne institucije raspliću sporove temeljem dokaza i činjenica, a kvaliteta opet ovisi o ozbiljnosti i potkovanosti strana u sporu i ne osluškuje politiku i njene primarno predizborne i unutrašnjopolitičke interese. 

Stoiberov siledžijski udar
Hrvatska je vani, dakle bez prava, pogotovo kad je u pravu. Dok ne uđe u zajednicu i dok se ne izbori za svoje mjesto i status ozbiljne zemlje i partnera, koji je na papiru a uglavnom i u praksi ravnopravan, a praksa ovisi o vještini brođenja EU vodama,  događat će joj se Stoiberi i njihovo (samo neoprezno stoga što je javno?) nasrtanje na osnovne principe. A tih se principa EU drži kao pijan plota jer je to jedan od njezinih temelja, ali oni izgleda ne vrijede kad najveća bavarska banka Bayerische Landesbank ne dobije zeleno svjetlo da uđe u Hrvatsku dok ne pomete ranije učinjenu štetu. Guverner HNB-a je ponovno pokazao kako bi se trebali ponašati političari, braneći interese gospodarstva zemlje jasnim stavom i upotrebom instrumenata predviđenih zakonom. Iza Željka Rohatinskog su pravni sustav i ovlasti, a iza Stoiberovog gotovo siledžijskog udara interes je kapitala. On je na putu da izgubi najslasniji dio regionalnog kolača zbog neisplaćenih grehova i putra na glavi - Hrvatska je u društvu 11 zemalja s bankama grupe Hypo Alpe Adria najzanimljivija stoga što je tu najviša zarada, a relativno bogatstvo stanovništva garantira daljnji porast aktivnosti grupe. Stoiber je, izgleda, pokušao pritiskom i prijetnjama doći do povoljnog rezultata po najveću bavarsku banku - otvaranja vrata u hrvatski poslovni prostor bez garancija da se neće ponoviti nešto slično kao s Riječkom bankom 2002. godine - prije nego što BLB (Bayerische Landesbank) zavuče ruku u fondove i da čvrsta obećanja kako se više neće tako igrati nego da će poslovati prema europskim pravilima.

Ta je epizoda potvrdila praksu da pritisci na zemlje poput Hrvatske znaju polučiti biznisima željene rezultate bez dodatnih ulaganja. Ucjene i prijetnje ništa ne koštaju, pogotovo one dane iza zatvorenih vrata. Mogu biti efikasne čak i kada su javne jer nije svugdje principijelni guverner i mediji koji stalno ponavljaju kako je učinjena pogreška, i to oni u privatnom vlasništvu makar dok ne budu sigurni da im je snižen PDV. Jednako je i s pograničnim te ostalim sporovima najboljih susjeda.

Zastrašujući broj preduvjeta
U takvim se okvirima vode pregovori. Još su u ranoj fazi otvaranja, otvoren je tek dio najtežih poglavlja. Poglavlje 12. - Sigurnost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika sadrži čak četiri mjerila za otvaranje, dok poglavlje 3. - Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga ima šest, a 9. - Financijske usluge pet preduvjeta za zatvaranje. Obzirni su Nijemci, kada su to objavili, zamaskirali zastrašujuće velik broj preduvjeta kako se javnost ne bi obeshrabrila. Pregovori su teži jer Hrvatska da dođe do točke kad je spremna za EU treba dostići stupanj promjena viši od stanja u znatnom broju novih, a pogotovo najnovijih članica. Dugoročno je to je dobro jer, tvrdi se u jednoj analizi Svjetske banke, Hrvatska gubi najmanje pola postotka rasta BDP-a godišnje jer reforme provodi površinski, a ne dubinski. Bilo bi zgodno izračunati koliko je to kuna ili eura po glavi stanovnika, i to zato što državni aparat ne radi posao za koji je plaćen, da pokreće zemlju.

Jesen stiže. Teška, zahtjevna. Predizborna k tome. I sve što se u njoj učini odlučivat će o tome hoće li Hrvatska biti kolonija ili partner Europske unije.