BRUXELLES À LA CARTE
Kolačić s pedigreom
Piše Lada Stipić-Niseteo
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com

Umjesto cmizdrenja o “našem siru i vrhnju“ bolje bi nam bilo trošiti energiju na promicanje naših kvalitetnih proizvoda. Jer, nema objektivnih razloga da splitski bobići, još jedan specifičan suhi kolačić sa Sredozemlja, ne učini jednak put kao i keksići s mastikom s Krete.

Obitelj Kalabokis s Krete vlasnik je recepta za suhe kolačiće od maslinova ulja, brašna, šećera, narančina soka, sjemenki koromača i nekoliko kapi domaće mastike s otoka Chios. Već treća generacija s istoka Krete mijesi i peče kolačiće prema tradiciji staroj respektabilan broj stoljeća. Poduzetni je obiteljski djed u mladim godinama prošloga stoljeća shvatio kako mamina (bakina, prabakina...) kuhinja, temeljena na iskustvima generacija, može biti dobar biznis, a ne samo ukusan završetak objeda, pa je kombinirao obiteljsku mlinicu, maslinjak, polja i nakupljeno znanje te počeo proizvoditi kolačiće u količinama većim od onih za kućne potrebe. Produkt na početku 21. stoljeća uredno je zapakiran sa svim pripadajućim informacijama na potrebnim jezicima, naglašava zdrave sastojke, podsjećajući kako je zdrava prehrana karakteristika Krete... suprotno “razarajućem učinku prakse brze hrane“. I može ga se naći ne samo u Grčkoj već i u dobrom dijelu europskih zemalja.

Uz potporu vlasti
Mastika-keksići s Krete, rukom rađeni i pečeni, ali uza sve higijenske i ostale standarde koje zahtijevaju EU direktive o kvaliteti hrane - popis direktiva dugačak je desetine i desetine stranica... uvjerili su se to i hrvatski pregovarači - pokupili su još jednu potvrdu vrijednosti, onu proizvoda zaštićenog geografskog porijekla. Takvih je proizvoda u EU sve više. Oni su specifični, a ponekad su, poput vafli iz Karlovyh Vary, uzrok rata između Nijemaca i Čeha. Grci su se pak poprilično sudili dok se nisu izborili da feta bude isključivo sir produciran u Grčkoj, a ne neka inačica iz Danske. Talijani su jedini koji imaju pravo na parmezan, kao što je jedini šampanjac na svijetu pristigao s ograničenih područja vinogorja u Francuskoj - stalo izvan vinogorja Champagne su pjenušci ili za Francuze jeftina kopija. Grčka je obitelj potrošila dosta vremena i novca - srećom, uz veliku potporu tamošnjih vlasti - da kolačiće s mastikom s Chiosa i s djevičanskim maslinovim uljem s Krete, miješanih s krećanskim domaćim brašnom od punog zrna, okiti modrim simbolom žutoga obruba proizvoda zaštićenog porijekla. Takav je proizvod sve češće preporuka kupcima. Ljudi običavaju, tražeći nešto drukčije i gastronomski uzbudljivije, posezati baš za poznatim simbolom jer znaju da je on nešto posebno i - kvalitetno. Kako idu godine na policama europskih samoposluga i prodavaonica delikatesa sve su brojniji proizvodi koji pristižu sa svih strana EU.  Grčke su vlasti pomagale također obitelji Kalabokis i njihovoj rastućoj tvrtki da što brže usvoje standarde kvalitete. Tvrtka je bila u delegacijama poduzetnika iz EU na sajmovima širom svijeta te dovela kolačiće od maslinova ulja i mastike sve do Tokija.

Potpore za kvalitetu
Tvrtka je rasla i proširila proizvodnju na sladolede, ali uvijek se čvrsto držala tradicije, kvalitete i zdravih domaćih sirovina. Takvih je malih rastućih tvrtki ogroman broj, a u refomiranoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU one su našle udobno i obećavajuće mjesto. Njima se potpore neće ukidati jer produciraju kvalitetu, a ne botterberg (brdo maslaca, odnosno viškove). U savršenoj su sinhronizaciji s politikom koja podupire rast i razvoj ruralnih područja te čini sve kako bi se sačuvalo i unaprijedilo ono originalno, tradicionalno, kvalitetno - spojeno u jedno. Grčka je Vlada stajala iza kampanje da se grčki poljoprivredni proizvodi promoviraju u prostoru Europe pa artikli s plavobijelim prugama grčke zastave nezadrživo osvajaju europske dućanske police. Ono što je prosječan europski turist konzumirao u hotelu na Rodosu sada može popiti i pojesti i pod sjevernijim nebom. Grčka koja je, doslovno, do prekjučer bila tek polurazvijeni teritorij na repu Europe, i na području poljoprivrede iskazuje vitalnost. Grci djeluju kao tim, oni znaju artikulirati potrebe i interese, boriti se za ono što smatraju da im koristi.

Lekcije na raspolaganju
Državna je uprava, ma koliko bila sporovozna za apetite poduzetnih obitelji s grčkih otoka i produkcije tradicionalnih kolačića, naučila načine poslovanja i promicanja interesa svoje baze. Svi su recepti uspješnosti u EU odavno ispisani i potom provjereni u praksi. Zemljama koje su, poput Hrvatske, okasnile u integracijskim procesima stoga sve naučene lekcije stoje na raspolaganju. Ostalo ovisi o njihovoj pameti, ambiciji i želji da se zaista pokrenu i učine nešto, usmjeravajući energiju umjesto cmizdrenja o “našem siru i vrhnju“ u kreativniju formu, recimo u promicije našeg kvalitetnog proizvoda na domaćem terenu i preko granica zemlje. Jer, nema objektivnih razloga da splitski bobići, još jedan specifičan suhi kolačić sa Sredozemlja, nošen poslovnim instinktom, željom za uspjehom i poduzetnošću jedne obitelji ili tvrtke ne učini jednak put kao i keksići s mastikom s Krete. A razloge zašto kvalitetno lokalno ostaje lokalno, a ne regionalno ili čak kontinentalno, može se iščitati i u - datumima ulaska u EU...