BRUXELLES À LA CARTE
Drukčije
Piše Lada Stipić-Niseteo
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com

Vlado (Drobnjak) i pregovarači mogu učiniti čuda od diplomacije, ali će presudno za uspjeh njihovog rada biti ne Vlado nego - Vlada

Hrvatski su pregovori s EU drukčiji od svih ranijih. Nema utakmice. Ako je vjerovati Anttiju Kuosmanenu, autoru jedne od rijetkih knjiga na temu pregovaračkog procesa i člana finskog pregovaračkog tima, racionalnim je Skandinavcima itekako bilo stalo preskočiti u utrci susjedstvo, Šveđane i Norvežane.

Svaki put kad bi ranije od njih zatvorili pregovaračko poglavlje, Finci su se veselili i smatrali to bodom u imaginarnoj susjedskoj utakmici. Pregovori su uvijek bili i natjecanje jednako kao i proces. S točke gledišta političara, kao onih koji prodaju rezultate rada pregovaračkih timova, sportski je score na kraju bio značajniji od procesa. Posljedice procesa osjete se na duge staze i dolaze postupno - rezultat utakmice je instant proizvod, kao brojka, gol u kolekciji zatvorenih poglavlja, gol diferencija na tablici integracijske lige. Natjecale su se, i to kako, zemlje prošloga kruga proširenja. Političari su uvijek brzinu zaključivanja poglavlja, čak i ako su uspjeli dan pa i sat prije drugih, proglašavali pobjedom i dokazom kako je njihova zemlja bolja od ostalih. Zbog brzine su nerijetko upadali u neugodne aranžmane i propuštali izboksati povoljnije uvjete i duže rokove odgode aplikacije slova acquisa. Natjecanje je bilo zdravo, no, nažalost, zbog želje da budu prve i ispred svih, zemlje su zapostavljale partnerstva i ad hoc interesne aranžmane kako bi, jer su zajedno jače pred Europskom komisijom, ipak mogle dostići više, pogotovo u osjetljivijim poglavljima.

Sama sa sobom
Hrvatska je u pregovorima sama, ili polusama, jer Turska ide drugim ritmom, zanimaju je drukčiji ciljevi i muče drugi problemi, a i stav EU, obuzete vlastitom sposobnošću apsorpcije i krizom identiteta. Hrvatska se nema s kim natjecati osim sa sobom samom, i jedini je argument njezinom setu političara da je, eto, bogatija od nekih novih i najnovijih članica - iako bogatstvo ne mijenja ništa na stvari! - i u pojedinim je dijelovima aplikacije zajedničke pravne stečevine ipak ispred dvojca Bugarska-Rumunjska. Zato što nije u utrci za rezultatima, a opet građanima mora pokazati kako su rezultati tu, hrvatsko vodstvo sustavno snizuje kriterije. Proces približavanja startao je s ciljem što bržeg hvatanja priključka sa “starom Europom”. Potom se shvatilo kako je cilj previsok, ili makar tako izgleda - a to je karakteristika osrednjih sportaša, a ne šampiona! - i da se valja nadati manjemu kako bi svaki pomak izgledao što veći i značajniji.
Hrvatsku u procesu ne gura, što je bio slučaj s deset zemalja srednje Europe u zadnjem ciklusu, ni žestok poriv bježanja od opasnosti s istočnih strana. Hrvatski građani nemaju ambicija kao oni u zemljama srednje Europe i javnost još uvijek uživa u iluzijama bogatog društva, bogatijeg od susjedstva i relativno prosperitetnog okružja. Velika laž, tvrdi statistika - Hrvatska je sada na polovici bruto-društvenog proizvoda EU-27. Sve do kraja prošle godine bila je poravnana s najsiromašnijom članicom da bi ove preskočila dvije novodošle. No, novodošli će, zahvaljujući moćnom motoru unutrašnjeg zajedničkog tržišta, svoj godišnji rast označavati višim skokovima u odnosu na one koji su ostali vani. Nove članice, naime, smanjuju razlike prema starima tempom od jedan do tri posto godišnje.

Godina duže, milijarda eura manje
U tom novom krugu proširenja Hrvatska i zemlje poslije plaćat će greške EU s novim i najnovijim članicama. Ustrajanje na kriterijima i provedbi mjerila u principu nije loše, iako će odgoditi ulazak za koju godinu. Svaka godina duže vani, veli računica, za Hrvatsku je gotovo milijarda eura manje solidarne potpore EU njezinom razvoju, a to što je izvan unutrašnjeg tržišta automatski je osuda na niži gospodarski rast. EU je promijenila računicu, Bugarska i Rumunjska pripuštene su unutra, iako nespremne, da bi se brže oporavljale. Hrvatska i pogotovo zapadni Balkan ostaju vani jer nisu spremni, ali će se zbog toga sporije regenerirati.

Allan Jones, Komisijin čovjek u Općoj upravi za proširenje zadužen za Hrvatsku, prognozira kako bi zemlja ove godine mogla otvoriti veliki broj poglavlja. Također se nada da će Hrvatska brzo ispuniti zahtjevna mjerila kako bi se pregovarački proces ubrzavao i postupno privodio kraju zacrtanom negdje u završnim mjesecima 2008. godine. Hrvatska se stoga ne utrkuje s drugim zemljama nego sa svojom spremnošću na promjene. Svaki službeni istup dužnosnika EU na temu pregovora i reformiranja sadrži upozorenje da se proces ne smije usporiti zbog izborne godine. U principu je glavnina stranaka svih dijelova političkog spektra za članstvo u EU i to je cilj koji spaja poziciju i opoziciju, no drugo je praksa. Uostalom, notorno je već da su sve bitne mijene začete u zadnje vrijeme - borba protiv korupcije, stvaranje efikasnijeg i pouzdanijeg  pravosuđa i reforma državne uprave - mahom inicirane izvana, iz EU, a ne iznutra, od Vlade i vlasti.

Kako to biva, Vlado (Drobnjak) i pregovarači mogu učiniti čuda od diplomacije, ali će presudno za uspjeh njihovog rada biti ne Vlado nego - Vlada.