Drame s upitnim happy endom
Piše Mirjana Popović
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com

Od svečanog osnutka hrvatske države pa do danas kamen-temeljac gospodarskog razvitka bio je potrošnja. Ne proizvodnja. Ne stvaranje novih dobara. Ne izvoz - Štediše su u panici! Kao u mučnom scenariju viđenome prije pet godina pred šalterima Riječke banke hrvaju se u redovima kako bi se domogli ušteđevine. Istodobno poduzetnici grozničavo traže imena moćnika koji bi im posvjedočili da su im depoziti sigurni. Čelnici nacionalne Narodne banke zasjedaju na izvanrednim, iako očekivanim sjednicama. Hitno se traže načini kako bi se pomoglo posrnuloj banci i očuvalo stabilnost nacionalnog financijskog sustava… Riječ je, na našu sreću, o Englezima i o njihovoj poslovnoj banci Northern Rock. Javna je drama eskalirala nakon što se pročulo kako se jedna od najjačih banaka u Velikoj Britaniji, osobito kad je riječ o hipotekarnim kreditima, našla u velikoj financijskoj stisci. Ono što je počelo kao ljetno, neugodno talasanje na međunarodnom tržištu hipotekarnih kredita, prije svega američkom, završilo je kao stampedo engleskih štediša. Nije ga uspjela spriječiti ni transfuzija od dvije milijarde funti koje je u trezore Northern Rock kao prvu pomoć poslala središnja banka.

Uzori i apeli
I prije nego što su dionice nesretne Northers Rock, strmoglavivši se s 12 na manje od tri funte, natjerale menadžment da pakira kofere, bilo je jasno da se banci loše piše. Engleske su vlasti, naime, građanima uputile javni poziv da se u “općem i svom osobnom interesu suzdrže od kredita“ te da nastoje dobro procijeniti hoće li ga moći, ako se ipak zaduže, uredno vraćati. Apel, inače ne baš uobičajena metoda kreditno-monetarne politike, možda bi u Engleskoj i dao nekog učinka da je ranije upućen. Napokon, predaja kaže da su baš Englezi, jednom davno, na poziv svoje Vlade čak prestali jesti jaja kako bi ih što više izvezli, i tako spasili vanjskotrgovinsku bilancu zemlje. Ovaj put, međutim, apel na potrošačku suzdržanost nije uspio spasiti niti jednu banku. Teško da će je, uostalom, unatoč prisilnoj darežljivosti, od velikih lomova spasiti i financijska injekcija engleske Narodne banke. No, to je samo jedna strana velikootočke priče. Druga, ništa manje dramatično intonirana, proteklih se tjedana mogla čuti na Downing Streetu. Vladu su, naime, zasule optužbe kako se i sama zaduživala prekomjerno ne bi li održavala sliku “lažnog prosperiteta“. Takav je obrazac, kažu kritičari, prenijela i stanovništvu. Onome istome koje danas putem medija poziva na potrošačku racionalnost. I kreditnu suzdržanost.

Jesu ili nisu podudarnosti
Griješi onaj tko pokušava zbivanja s britanskog otočja doslovce preslikati na Hrvatsku. Prije svega nijedna hrvatska vlada, za razliku od engleske, nije do dana današnjega građane molila da se suzdrže od potrošnje i od kredita. Naprotiv! Sve su one činile maksimalne napore kako bi što šire otvorile vrata stranim bankama i trgovački lancima te tako Hrvatima omogućile što veću potrošnju. Ova, posljednja, čak im je omogućila da, uz pomoć skupih kredita, postanu dioničari kompanija čiji su nekoć bili vlasnici.

Razlika između Engleske i Hrvatske je i u tome što u nas hipotekarni krediti nisu toliko učestali da bi mogli nekoga ozbiljnije ugroziti. I treće, najvažnije, za poslovanje banaka, pa i za rizik koji uz njega ide, ne smatra se odgovornom Vlada. I nitko je, a najmanje u ovo predizborno vrijeme, čak i kad bi bankama i krenulo loše, ne bi zbog toga pozivao na odgovornost. Za politiku oko novca i kredita odgovorna je Hrvatska narodna banka. A to što se Hrvatskoj narodnoj banci ne sviđa obujam i brzina kojom se stanovništvo, poduzeća, pa i hrvatska država zadužuju, nešto je posve drugo. I nipošto novo.

Nade HNB-a
Od svečanog osnutka hrvatske države pa do danas kamen-temeljac gospodarskog razvitka bio je potrošnja. Ne proizvodnja. Ne stvaranje novih dobara. Ne izvoz. Svaka je nova vlada taj obrazac samo dorađivala. I u njega ugrađivala svoje investicijske projekte. I svoju viziju kupovanja glasova birača. Posljednji podaci koji kazuju kako je već potkraj prošle godine po visini duga (37,9 % izvoza robe i usluga!) Hrvatska ušla u uži izbor visokozaduženih zemalja svijeta, već je odavno izvjesna rezultanta. I nisu je mogli spriječiti ni paketi restriktivnih mjera naše nacionalne banke. Koja se, i to je možda glavna sličnost s britanskom storijom, i sama jednom ponadala kako bi moglo biti koristi od poziva na štednju. Uputila ga je državi.