BRUXELLES À LA CARTE
Piše Lada Stipić-Niseteo
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com
Bjelji od bijelog

Korupcija je izronila kao velika prepreka ulasku Hrvatske u EU, ali i u NATO. U kombinaciji s reformom pravosuđa, nizom poravnavanja sa zakonima i praksom EU, pogotovo u poljoprivredi, ekologiji ili socijali, prikazuje se kao golemi izazov

IMT (ima li mene tu) praksa najmanje je cinički vic, davanje ispod žita ili ispod stola (što su samo dva od povećeg broja slikovitih opisa korupcije) pretvoreno je u benchmark ili mjerilo za uspješnije približavanje Uniji. Korupcija može, iako ne mora, zadržati Rumunjsku i Bugarsku godinu dana duže u čekaonici nego što im je obećano. Na stranu “sitnice” kao što je sustav sigurnosti hrane ili nepostojanje osiguranja automobila, korupcija je ta koja privlači pažnju. Rumunjska je brzo naučila lekciju, shvativši kako će se Bruxelles zadovoljiti s nekoliko spektakularnih uhićenja i procesa. Jedan poduzetan sudac i nekoliko razvikanih slučajeva, bez obzira na to što se praksa nastavlja na nižim razinama, dobra su formula da se potvrdi kako IMT više ne stanuje u Rumunjskoj. Uostalom, rastumačit će nam tu formulu, ako IMT spadne s domaćih 2,5 prema europskih 0,5 posto svake investicije zemlja je spremna za članstvo. A Bechtel ionako gradi...

Rumunjska je zahvaljujući naporima te vrste preskočila Bugarsku kojoj se nije dalo, ili se nije smjelo, provoditi rezove, smatrajući i dalje normalnim događanje ubojstava na javnim mjestima poslovnih ljudi ili megamuljatora. Korupcija će otežati pristupanje Hrvatskoj. Naravno, ne samo u EU. Najnovije je to da se i NATO sjetio kako nisu zadovoljeni svi potrebni uvjeti za pozivnicu. Pravosuđe je problem (krilatica “u NATO ne ulaze vojske nego društva”), a korupcija još veći, pa će se dogoditi da će o pozivnici odlučivati najmanje dvije članice NATO-saveza koje su na listi korumpiranosti Transparency Internationala (TI) dublje od Hrvatske i kojima to nije smetalo za ulazak.

Trebamo biti bjelji od bijeloga, tužio se davno predsjednik Europske komisije Jacques Santer uoči kolektivne ostavke europoslovodstva zbog nestašluka nekih povjerenika i Komisijinih službi. Bjelji od bijeloga postaje uvjet otvaranja vrata u novom proširenju. A da će se kandidati trebati pokazati većim katolicima od pape vele i nove naznake u oblikovanju strategije nastavka proširenja. Ministri vanjskih poslova inaugurirali su na neformalnoj vikend-sesiji četvrti kopenhagenski kriterij - apsorpcijsku moć Unije.

Austrijanci su se lanjske jeseni dugo i uspješno tukli do i preko granice ucjenjivanja ne bi li tu kategoriju unijeli među uvjete za nove kandidate, mada povjerenik za proširenje podsjeća kako apsorpcija nije ništa novo i da su je lansirali još u Kopenhagenu 1993. godine skupa s proširenjem. Tako će domaći radovi kandidata (razvoj demokracije i ljudskih prava, funkcionirajuća tržišna ekonomija sposobna preživjeti na zajedničkom EU-tržištu i efikasan državni aparat) biti dovoljni tek i samo onda kad Unija odluči da je sposobna apsorbirati golemih 4,5 milijuna hrvatskih subjekata, s relativno solidnim gospodarstvom. Potom i zapadnog Balkana koji je svega pet posto stanovništva Unije, ali, dok se ne promijeni Sporazum iz Nice i evoluira u ustavni sporazum, i petina sveukupnih glasova država-članica pri odlučivanju.

Države će se držati podalje od nastavka procesa dok se EU ne dogovori što će sa sobom, a ljudi se prizemlje i prestanu strahovati od konkurencije s istočnih strana - u Francuskoj, koja se boji poljskog vodoinstalatera do mjere da je predmet općeg ismijavanja, tamošnje stručno udruženje tvrdi kako nedostaje šest tisuća profesionalaca da bi se zadovoljila potražnja. S druge strane, 70 posto Nijemaca i koji postotak više Austrijanaca pak strahuje od toga da će im novodošli s liberalizacijom tržišta rada ugroziti savršeni sustav socijalnih beneficija i sniziti plaće. Pritom im nitko nije predočio podatak iz analize o posljedicama proširenja koji pokazuje da se na jedno proširenjem izgubljeno radno mjesto stvorilo deset novih.

U sadašnoj je kriznoj fazi IMT-sindrom bogomdan za sve dvojbe. Učeći se na iskustvima prošlih proširenja i aplicirajući ih na novi krug, EU je zaboravila naučene lekcije. Recimo, Grčku. Grčka je upravo obilježila četvrt stoljeća članstva u Uniji. Članstva koje je startalo s negativnom ocjenom Europske komisije, ali je političkom voljom članica Grčka ipak primljena. Bilo je nadalje zatvaranja očiju s jedne i nešto prekrajanja brojki s druge, grčke strane i za eurozonu, no kockanje se isplatilo. To se nije moglo kazati za Litvu i njezinih 0,1 posto više od dopuštene inflacije. Kada si unutra, ide se brže i bolje, pokazala je praksa. Ili, kako na svečanosti u Ateni reče predsjednik europske Komisije Jose Manuel Barroso, Grčka je dala novu dimenziju EU, doprinijela demokraciji i skupa s još dvije zemlje kontinentalnog juga (Portugal i Španjolska ušle su pola desetljeća kasnije) raširila je europske vrijednosti i prosperitet. Grčka je igrala pozitivnu i konstruktivnu ulogu u regiji, bila je i jest inspiracija zemljama u susjedstvu. Europa je dokazana uspješnica, ustvrdio je Barroso, a Grčka vrstan suputnik na tom putu. Zašto je ova lekcija preskočena, zastavši na IMT-u?