Alibi koji to i jest i nije - Nad svime se nadvija, neizvjesnost vezana uz zbivanja na našem istoku. Neizvjesnost koja u pravilu donosi poduzetništvu nevolje, ali državi možda i ne. Može poslužiti kao alibi za odstupanja od obećanog. Hoće li političke turbulencije izazvane priznanjem Kosova ekonomski uzdrmati Balkan, a preko njega i gospodarstva ostalih europskih država? Prije svega hrvatsko?!
Kad je riječ o Balkanu, pitanje je retoričko. Podrazumijeva se da će uzdrmati! Ta činjenica, dapače, već sada prije spada u perfekt negoli u futur, a vrijeme sadašnje obilježeno je užarenim diplomatskim kontaktima kojima se nastoji umanjiti šteta. I pritom neposredni akteri sukoba pokušavaju iz svega izvući političku, a neki i ekonomsku korist. No, kad je riječ o Hrvatskoj, kao o nama najvažnijem djeliću Europe i svijeta, mogućih je odgovora više. Tako nam je ovih dana, primjerice, trebalo uvelike laknuti kad je čelnik jedne velike hrvatske kompanije izjavio kako im zveckanje prijetnjama, pa i oružjem, u neposrednom hrvatskom susjedstvu vjerojatno neće ugroziti poslovne rezultate. Uzdah olakšanja naprasno je, međutim, prekinut nevoljkim priznanjem nekolicine drugih, ništa manje važnih i uvažavanih, poduzetnika da će zbog zbivanja u Srbiji morati preispitati pa i prekrajati svoje ovogodišnje planove. Čak i u slučaju ako se politička zbivanja počnu brzo smirivati. Trgovina, naime, može u nestabilnom okruženju opstati, čak u nekim situacijama i prosperirati, ali proizvodnja, pa i ulaganja, traže politički i ekonomski što stabilnije uvjete. Kakvih u Srbiji nema.

Soljenje rane
Kako zlo nikad ne dolazi samo zbivanja, koja i kod najzaboravnijih bude sjećanja na nedavni rat, u ovom dijelu Europe prijete ponovnim rastom procjene rizika. To nužno povlači za sobom veći oprez poslovnih pa i financijskih partnera, nepovoljnije pregovaračke uvjete, veće kamate. I zazor od poslovanja čak i sa susjedima zemlje iz koje moraju bježati diplomati.

Nema koristi od priča kako poduzetništvo, pa i hrvatsko, nije krivac za zbivanja u Srbiji i Kosovu. Tamo su u sukobu druge i drukčije političke, vojne pa i ekonomske opcije. Unatoč tome svoj će dio računa platiti svi. Hrvatska, zbog nesretnog usuda da je pozicionirana bliže žarištu, vjerojatno veći od nekih drugih. Da nevolja bude gora, i bez zvuka ratnih truba koje u Hrvatsku dopiru iz susjedstva, našemu poduzetništvu 2008. godina nije sjajno počela. Dugo iščekivanje da se pozicionira Vlada poduzetnike je gurnulo u svojevrsnu čekaonicu. Čekalo se imena novih vladajućih timova, namjere i mjere ekonomske politike pa i poslova s državom. Potom je uslijedio ubrzani rast cijena, pa siječanj koji je kao rezultantu donio inflaciju od golemih 6,2 posto na godišnjoj razini. Odgovor je ubrzo stigao u obliku pojačanih pritisaka na poduzetništvo da se odrekne dijela profita, zatim slijede zahtjevi sindikata za većim plaćama, pregovori, prijetnje štrajkovima i javnim prosvjedima...

Alibi s počekom
Istodobno neugodne vijesti iz Bruxellesa o sporosti reformskih procesa u Hrvatskoj samo potvrđuju ono što se predmnijevalo. Da su, recimo, najave Vlade, upisane potkraj godine i u Pretpristupnom ekonomskom programu 2008.-2010., o mogućem ulasku Hrvatske u Europsku uniju prije kraja ovog desetljeća bile slatka tlapnja. Kao, uostalom, i računica prema kojoj ćemo ove godine imati gospodarski rast veći od 6 posto. Naime, već su se prije isteka prvog tromjesečja te brojke pokazale preoptimističnima. I zbog inflacije i zbog kamata i zbog posustajanja potrošnje i još koječega. Procjene se vrte, analitičari su kao rijetko dosad relativno složni, oko ili manje od 4,5 posto.

U cijelu tu nemilu storiju pristigao je i državni proračun. Začudo, uvjerljivije nego obično upakiran u dobre namjere: u štednju, u potporu gospodarskom razvoju, u usporavanje inflacije. No, i dalje je za potrošnju predviđeno više nego što će se prihodovati, država se već u ovom mjesecu ili najkasnije početkom travnja zadužuje za još 750 milijuna eura, a nad svime se nadvija i neizvjesnost vezana uz zbivanja na našem istoku. Neizvjesnost koja u pravilu donosi poduzetništvu nevolje, ali državi možda i ne. Može poslužiti kao alibi za odstupanja od obećanog.