EU je složen pojam, mnogo složeniji od bilo kojeg političko-gospodarsko-društvenog entiteta u povijesti, a naša zemlja je, meni osobno, prelijepa. Kvalitetni ekonomski, ljudski, znanstveni, stručni, infrastrukturni, geografski, etc, potencijali i resursi, pa što onda nije u redu s tradicijom?

Općenito, lijepo je imati otvorene granice i veliko tržište, ali nije lijepo imati dvostruku birokraciju i nesavladivo velike mega-firme koje naručuju zakone od super-birokracije.

Da li ste upoznati da se rajčica može uzgajati u ogromnim plasteničkim kompleksima u Španjolskoj i mora ima promjer 6,5 cm. Bizarno, ali takvoj rajčici je tržište širom otvoreno, a nama građanima se nameće da je upravo ta rajčica za nas zdrava, a ne od kumice, a ne uzgojena u vlastitom vrtu pa još ispod određenog promjera pa nije dovoljno crvene boje ...

Kako se čini, jednom kad uđemo u EU, osim blagodati koje ulazak u istu donosi, bit ćemo prisiljeni odviknuti se od nekih stvari kao što su svježi sir i vrhnje. Zakonski propisi nisu baš blagonakloni prema mljekaricama čija se proizvodnja temelji na jednoj do dvije krave. EU ne zabranjuje malu proizvodnju ako je za osobnu upotrebu, samo nas tjera u trgovačke centre po industrijsku kontroliranu hranu.

Kroz tradiciju jedan od zaštitnih znakova zagrebačkih tržnica je sir i vrhnje koje nude kumice. Tradicionalnoj prodaji sira i vrhnja u Zagrebu na otvorenom je odzvonilo, domaći mliječni proizvodi od sada će se moći prodavati jedino u zatvorenim vitrinama. Klupe, na kojima su kumice desetljećima prodavale će se micati, a umjesto njih postavljat vitrine o trošku tržnica, kazao je glasnogovornik Tržnica Zagreb Miro Bakrač. Budući će trgovci sami plaćati potrošnju struje i zbog boljih uvjeta, povećanu cijenu najma, mnogima se to više neće isplatiti. Većina kumica ima po dvije, tri krave i ne vjerujem da će to moći financijski podnijeti izjavljuje gospodin Bakrač.

Slažem se da je potreban maksimalan higijenski standard kod prodaje mliječnih proizvoda, no ne slažem se da se malom poljoprivredniku ne pomogne financijskim sredstvima kako bi ostvarili mogućnost zadovoljavanja novih zakonskih propisa. Banke su ionako sve u stranom vlasništvu i ovisimo o milosti stranih kreditora koji će uvijek kreditirati potrošnju ali ne i razvoj malog gospodarstva ili poljoprivrede.  

Ako nešto funkcionira bez i najmanjeg problema više od stoljeća, čemu nametati nešto drugo? Po dosadašnjim propisima prodavačice na zagrebačkim tržnicama koje prodaju domaće mliječne proizvode svakodnevno obilazi veterinarska i sanitarna inspekcija. Da bi mogle prodavati te proizvode, poljoprivrednice moraju svakih šest mjeseci obaviti liječnički pregled kako bi se utvrdilo da ne prenose neke zarazne bolesti. Nakon toga one dobivaju zdravstveni list. Osim zdravstvenog lista prodavačice moraju imati i mliječni list. Građani koji kupuju mliječne proizvode na tržnicama, kažu da su sigurniji u kvalitetu domaćih proizvoda na tržnicama, nego onih tvorničkih, koji se prodaju u trgovačkim centrima. Realno gledajući koji je efekt rashladne vitrine na placu kada se taj sir ne transportira u kontroliranim uvjetima?

Želimo li stvoriti umjetno društvo gdje se odbacuje tradicija iz novih sanitarnih razloga i brige za zdravlje, a istovremeno uvozi se xx tisuća tona hrane iz Kine u kojoj malo, malo bude otkriven neki kancerogeni spoj.

Vrijedno je pročitati članak objavljen u Nacionalu davne 2004 godine.

Nijedna zemlja ne može sebi dopustiti luksuz da joj proizvodnja hrane ovisi o seoskim obiteljskim gospodarstvima, no zar kod nas nije sve već podređeno mega uvozu? Baš me zanima zašto je tako loše u očima europske birokracije da ljudi i dalje imaju svoju sitnu proizvodnju hrane. Ona ne može ugroziti poljoprivredne koncerne kakvi već postoje, zašto onda iskorjenjivati npr. kumice s placa ili hrvatske vinograde? Hm, nije istina, nitko ne zabranjuje vlastitu proizvodnju, ali malu prodaju, to sigurno, to dokazujemo svakodnevno.

Možda da sakupljamo šumske plodove i ljekovito bilje? Hm, no i to će nam biti zabranjeno ... 

Priznajem da imam paranoidnu crtu u karakteru, ali bojim se da nije nastala sama od sebe, nego kao posljedica svijeta u kojem živimo. Po dolasku fašnika, možda ćemo prepoznati prije karnevalskog slavlja da ni naše krafne nemaju dovoljan promjer i uvoziti ih recimo iz Velike Britanije? mmmm, poslastica ...

U Europi nema ni potrebe ni mjesta za nas kakvi jesmo, ni za nas kakvi bi mi željeli biti. Europa od nas očekuje ponizne konobare i uslužne sobarice, no ništa drugo. Zanima me nadalje, da li će Hrvatskoj donijeti gospodarski i društveni razvoj, viši životni standard i sve ono što većina ljudi smatra napretkom ulazak u EU?  Sir i vrhnje i kumice - pametan čovjek se uvijek snađe, a tko je na gubitku?