"Costa" krstarenje Zapadnim Mediteranom

Za urbanu obitelj, poslovno čašćenje, individualni eksperiment, skoro da i ne postoji bolji oblik odmora, kojeg pomno režira "Costa-team".

Splet okolnosti navodi me da Vam kačem da se od Vas jedino očekuje odluka uz cca 3000 Eur platežne mogućnosti. Od svih klasičnih ciljeva hvalospjeva, koji tekstualno nastaju nadahnuti još uvijek dojmovima putovanja, želim da ovaj prihvatite u ekonomskoj kategoriji. Dakle brod u jednoj tjednoj turi donese kompaniji prihod od minimalno 6 milijuna EUR ili godišnje oko 250.000.000 EUR. Rashodi i amortizacija su evidentni, ali zbog izuzetne organizacije ne opterećuju prihod više od 40%.

Podatke bi dodatno još opteretio informacijom da Costa kompanija izraženi prihod množi sa npr. 10 brodova, pa dakle godišnje zarađuje 2.miljarde i 500 milijuna EUR. Za bolje razumijevanje deset brodova zaradi 50% ukupnog prihoda svih turistički usluga u svim hotelima, restaurantima, plažama, sportskim sadržajima,  kućnim radinostima itd. cijele Republike Hrvatske u jednoj godini.

Tako se eto snalazi dio svijeta koji se ne može hvaliti našom obalom. Organizacijski je sve postavljeno kroz najjednostavniju formu na najvišu razinu. Da stvar postane iluzija, o Vama brine vrhunski uigrana postava pronađena u najsiromašnijim dijelovima svijeta. Njihov topli osmijeh je priučen, ali se ne skida. Vedrina simpatičnih lica neumornih batlera, guvernanti, jelonoša, barmena i ostalog personala broda prožima Vas dodatnom radošću, u naglašenoj "personaliti" atmosferi. Krasno je čuti svoje ime sa kineskim, korejskim ili dominikanskim naglaskom, a još je ne vjerojatnije da si daju truda naučiti cijele rečenice na vašem jeziku! Definitivno standarde na brodu ne čini samo tehničke karakteristike, već ih bitno dopunjuje osoblje. Nažalost naš kategorizacijski pravilnik po ministru Kalmeti, isključivo se temelji na tehničkoj opremljenosti, što u neku ruku degradira turističku struku, ali tko i mari za turizam u Hrvata!
Dali je ispravno turistički itinerer, prihvatiti iz udobnosti ploveće hotelske sobe-brodske kabine nemojmo se ni pitati. Svaki dan u drugoj luci, drugoj državi, u ozračju dimenzije kulturnih razlika, tradicijskih pretpostavki. Dali je ljepša Malaga, Cadiz, Alcante, Sevilja, Lisabon ili Barcelona, ne treba komentirati, jer ih sve treba, ali uistinu se mora, doživjeti. Da je Gilbratar definitivna atrakcija, bez turističko osmišljenog proizvoda, dokazuje bezbrižno domicilno stanovništvo koje prožeto sa sedam različitih religijskih priklonjenosti, živi u simbiozi mira, zadovoljstva te podjeli poštovanja. Nitko se ne brine što u tom malom engleskom gradiću stan s pogledom na Afriku košta 1.000.000 EUR ili da bi avion sletio mora stati promet automobila u najužem centru grada. Turistički savjet: ne nadmudrujte se sa majmunima iznad grada, jer svaki ugriz ima visoku cijenu u obaveznoj hospitalizaciji.

Ploveći grad koji oduševljava konceptualnim sadržajima i ponudom, divna je prilika vrlo korektnog odmora. Nipošto ne bi ispustio mogućnost koju nam daju naše jadranske vale i otoci, pogotovo dok još ta europska heterogenost ne zavlada i ovim prostorima. Naravno, ali u priznanju da bi vrlo rado ili možda i hoću u proljeće i jesen zaploviti Costa: Magicom, Concordiom ili najnovijom Sirenom.