Send flowers internationally

Dok jedni pažljivo evoluiraju modele, Honda se usudila da sa novom generacijom Civica uleti u pravu revoluciju. Honda je model pod nazivom Civic počela koš davne 1972 i ovo je osma generacija. Možemo govoriti da su dosadašnji modeli bili neoriginilani, pa čak i kopije, ali novi Civic zaista djeluje kao da je došao s druge planete. I u odnosu na prethodnu generaciju, ali i na sve ostale automobile u klasi i šire. Jednostavno, novi Civic je dizajniran bez trunke osvrta na druge. Iz početka, od nule.

Uobičajeno da se svi novi modeli izdaju za nekoliko centimetara većim od prethodnika, kako izvana tako i iznutra. Civic se ne drži čak ni te prakse...
Kraći je i niži od prethodnika, ali i širi 6,5 cm. Klinasta forma je dominantna, kao i strmo ogromno vjetrobransko staklo. Skladna suprotnost 'zašiljenom' nosu je zaobljen zadnji kraj s neobičnim dvodjelnim staklom. Japanci su se ovog puta posvetili svim detaljima. Uske proreze prednjih svjetala povezuje proziran plastični element, što kao da povečava svjetlosni sklop i čini prednju masku vrlo agresivnom. Taj dizajnerski trik se nastavlja i na stražnjim vratima. Ovdje moramo dodati i jako puno trokutastih oblika, gdje prednja svjetla za maglu imaju isti oblik kao i ispušne cijevi na stražnjoj strani. Ručke na vratima s formom na ogledalima. Ocena dizajna je jasna. Hrabro, originalno i upadljivo.

Interijer, a pogotovo kontrolna ploča s instrumentima je vrlo neobična, ali i funkcionalna, tako da cijeli dio za vozača izgleda kao avionski kokpit. Digitalni instrumenti su složeni u dva nivoa sa obrtomjerom na centralnoj poziciji i brzinomjerom na samom rubu. Čitko i jasno. Prekidači klimatizacije su veliki i lako dohvatljivi vozaču. Jedino je audio-sistem ostao na svom centralnom mjestu. Drugim riječima, ekstravagancija karoserije prenjeta je i u unutrašnjost uz dosta koketiranja s sportskim elementima. Ni upravljač nije ostao bez detalja uz dobro raspoređene tipke audio sustava, tempomata i putnog računala.

No, još jedna novina koja malo zbunjuje. Da bi pokrenuli motor, prvo morate, standardno pokrenuti kontakt ključem s desne strane, a onda pritisnuti gumb s lijeve. Originalno, ali zbunjuje, jer je crveni gumb na suprotnom mjestu od ključa. Gašenje je ostalo tradicionalno okretom ključa.

Prednja sjedišta su dobro oblikovana, izraženih bočnih držača i visokih naslona za glavu. Građena su za prosječne osobe, tako da će se krupnijima činiti malo tijesna. Zato je zadnja klupa posebna priča. Pored primjerene udobnosti za sjedenje, jednostavno se mogu podići prema gore i tako osloboditi dodatni tovarni prostor, a klasično, preklapanjem naslona, potpuno se uklapaju u pod i zapreminu prtljažnika s 415 podižu na preko 1000 litara. Vrlo praktično i upotrebljivo. To pokazuje da iako sportskog izgleda, Civic je ostao upotrebljiv obiteljski automobil.

Honda se nikada nije rasipala motorima. Ni Civic se ne može pohvaliti prevelikim izborom. Benzinci od 1,4 i 1,8 litara i samo jedan dizel.
Dizel motor od 2,2 litra, egzotičnog naziva i-CTDi, je aluminijumski agregat s 140 KS koji je primio sve pohvale još kada se pojavio u modelu Accord, uz koji je dodan ručni mjenjač s šest brzina. Motor ima čitav raskoš snage s odlično postavljenim rasponima brzina i menjačem vrhunske preciznosti. To pridonosi smanjenoj buci i potrošnjom. Već je samo 2000 okretaja dovoljno za brzinu od 145 km/h, a spuštnje mjenjača u jedan stupanj niže je dovoljno za impresivno ubrzanje. Prilikom toga treba napomenuti da iako snažan motor nije previše žedan. Dobrom balansu Civica elektronika koja doprinosi stabilnosti gotovo da nije ni potrebna. Sve to je postavljeno napred na McPherson, a straga na torzionoj osovini. Provjereno dobro.

Na pitanje da li je Civic idealan, odgovor bi glasio - baš i nije. Ima po neku manu, ali neusporedivo više vrlina.
U ovom automobilu se uživa svim čulima i gotovo u svemu, ako zanemarimo cijenu.