Javnost, željna dobrih vijesti, one loše često i rado pripisuje globalnoj krizi. Strukturni problemi, rast temeljen na posuđenom kapitalu i na prodaji vlastitih resursa problemi su s kojima smo ušli u globalnu krizu i koji će nam, vjerojatno uvećani, ostati i kad se drugi iz nje izvuku - Koja je najbolja vijest s kojom smo ušli u jesen? Da nam domaći trgovci snižavaju cijene stotinama proizvoda? I da bi to, statistički, moglo primiriti inflaciju, a poslodavcima i Vladi smanjiti socijalni i politički pritisak koje su generirali kriza, veći porezi i urušavanje standarda?

Među dobre vijesti, sasvim u skladu sa sintagmom “Sve je relativno moj Alberte!“ koju pripisuju Einsteinovom tastu, mogle bi se svrstati i one o bruto domaćem proizvodu. Njegov je pad, kaže službena statistika, u drugom tromjesečju iznosio 6,3 posto. U prvomu se, ne ponovilo se, gospodarstvo urušavalo brzinom od čak 6,7 posto.

U natječaju za osobito dobru vijest prvo bi mjesto mogla izboriti i ocjena premijerke da smo dotakli dno te da već iduće godine počinjemo izranjati iz krize?! Zahvaljujući, uz ostalo, turizmu koji nam je, iako je bilo manje gostiju, donio, kažu, stotinu tisuća noćenja više nego u osam lanjskih mjeseci.

U tom nabrajanju vijesti koje šire optimizam mnogi ubrajaju i one o čišćenju nekih poduzeća u pretežito državnomu vlasništvu od korupcije, rasipanja novca, pa i pljački. Dobrim se znakom smatra i to što su javna poduzeća, prema pohvalama koja stižu iz Vlade, u sedam mjeseci uštedjela gotovo milijardu i pol kuna. No, u svoj toj navali radosti što nam je, kažu, krenulo ili pak manje loše nego nekima drugima, poželjan je blag oprez. Možda sve to ipak nisu tako dobre vijesti kao što bismo to, čekajući da kriza već jednom prođe, priželjkivali. Naime, nije nemoguće da se iza Janusovog nasmijanog lica krije grč od kojega već dugo boli glava.

Drugo lice iste medalje
Tako će, naprimjer, pad cijena u maloprodaji, kao uostalom i ukupni pad potrošnje, čak i kad to ne bi imalo odraza na plaćanja dobavljačima, svakako utjecati na prihode državnog proračuna, pa i na gospodarski rast. Pojeftinjenja, naime, nisu rezultat veće proizvodnosti ili manjih troškova već nekih drugih i drukčijih kalkulacija. Dijelom i političkih, a dijelom istih onih koje su dovele do smanjenja cijena naših izvoznih proizvoda, u eurima, za više od 3 posto. Rezultat su pada potražnje koji je u osam mjeseci više nego prepolovio broj plasiranih automobila u Hrvatskoj.

Jednako tako dugu i mračnu sjenu na Vladino zadovoljstvo uštedama u poduzećima s pretežito državnim vlasništvom bacaju dvojbe. Ako su sadašnje uštede rezultat dugogodišnjeg neracionalnog rasipanja novca, onda je to strašno. Ako su pak najava rezanja inače nužne, pa i investicijske potrošnje, onda je to, razvojno, još strašnije. Opasno gotovo jednako toliko koliko i neplaćanja, u ime reduciranja potrošnje, poslovnim partnerima.

Kad je pak riječ o turizmu, relativno zadovoljni rezultatima u vrijeme globalne recesije, mogli bismo se pitati gdje smo bili prošlih godina?! Kada smo i mi i svijet bolje stajali. Osim toga upitan je financijski rezultat sezone. Unatoč besparici država je upeterostručila izdvajanja iz državnog proračuna za promidžbu turizma. No, bude li sreće pa se uloženo vrati i preplati, tek onda postoji opasnost da nam turizam (p)ostane jedina mantra domaćeg gospodarstva. Za razliku od robne proizvodnje kojoj ni drastični dugogodišnji jaz u vanjskotrgovinskoj bilanci, ni velika inozaduženost, pa ni pretakanje otpuštenih na burzu i na umirovljeničke jasle, nisu pomogli da ih država uvaži. I povede o njima brigu kao što je danas vodi o turizmu.

Samozavaravanje kao stil
Javnost, željna dobrih vijesti, one loše često i rado pripisuje globalnoj krizi. Zato je i toliko popularan hrvatski šlager s refrenom: kad se svijet izvuče iz recesije, povući će i Hrvatsku! Strukturni problemi, dugoročno upitan razvitak, rast temeljen na posuđenom kapitalu i na prodaji vlastitih resursa problemi su s kojima smo ušli u globalnu krizu i koji će nam, vjerojatno uvećani, ostati i kad se drugi iz nje izvuku. Uostalom, o tome govore podaci o urušavanju naše konkurentnosti, drugi nas pretiču kao da smo bez goriva u motoru, o tome govore podaci o dugovima. Novima. Onima koji bi nam već ove jeseni trebali pomoći da preživimo, ali bi, kad se pribroje starima, ubrzo mogli premašiti ukupni bruto domaći proizvod.

Piše: Mirjana Popović
mjesečnik EUkonomist
www.eukonomist.com
Ekonomska (s)kretanja, 15.09.2009.